Jakov Jozinović je na Kantarevcu u Mostaru trasirao put Mostarcima u jednu novu jugoasocijaciju

NEDJELJA, 26 srpnja 2026

Sve nas pa i moju malenkost koji nismo pohodili i nikada nećemo pohoditi koncerte onih koji pljuju i izruguju se hrvatskim žrtvama kao što je to ovdašnja „zvijezda“ Jakov Jozinović koji je sinoć održao koncert na Kantarevcu u Mostaru na koji su pohrlile tisuće njegovih obožavatelja, unatoč tome što je taj „muzičar“ a ne glazbenik nedavno nastupio u dvorani SPENS u Novom Sadu, unatoč protivljenju hrvatskih Branitelja i udruga iz rata, koje su mu spočitavale kako su se u toj dvorani događala mučenja, zlostavljanja i silovanja, i odakle su Hrvati odvođeni na druge lokacije na kojima su izgubili život, oni koji odlaze na njegove koncerte će nas nazivati: Nekulturni, neostvareni, netolerantni, neispunjeni, nepregledani, nezavršeni, nedefinirani… sa svakim „ne“ ovoga svijeta kojima nas pojedinci pokušavaju obilježiti i određivati. 

Ali postoji i jedan „ne“ koji u sebi nosi nešto potpuno drugo. To je riječ : nesebični.
Nesebični za razliku od svih onih sebičnih, malo vjernih, lakovjernih, i malodušnih Mostaraca među kojima su na moju žalost bile i neke osobe do kojih sam držao do sinoć a koje su se hvalile objavama na njihovim statusima kako su pohodile njegov koncert u Mostaru.

U toj jednoj riječi, nesebičnosti čini se, sadržano je sve ono što nedostaje onima koji druge olako dijele, etiketiraju i omalovažavaju, a to su upravo oni koji nas nazivaju s negacijom NE u nazivima i imenima. Nesebičnost ne traži pljesak, ne traži pozornicu i ne mjeri čovjeka brojem ljudi koji će ga slijediti. Ona se dokazuje djelima, karakterom i spremnošću da se vlastiti interes podredi višim vrijednostima, to je:progovoriti kako koncertu Jakova Jozinovića nije bilo ni vrijeme ni mjesto nastupati na desnoj, hrvatskoj obali grada Mostara.

Zato ni euforija koja prati pojedine glazbene nastupe pa i nastup ovog Jozinovića ne bi trebala biti razlog da zaboravimo tko smo, što smo i kojim vrijednostima pripadamo. Nije problem u glazbi, pjesmi ni mladosti koja se okuplja. Problem nastaje onda kada zabava postane zamjena za identitet, a trenutna euforija za povijesni zaborav koji je hrvatski narod koštao više nego li sve njegove žrtve kroz krvavu povijest.

Za razliku od Jozinovića postoje neki, premda rijetki hrvatski glazbenici koji nikada nisu nastupili u Srbiji niti će u njoj nastupiti a oni su ponajprije pokojni Oliver Dragojević, Marko Perković Thompson i Mišo Kovač jer su duboko svjesni što bi njihovi nastupi značili za hrvatske Branitelje i domoljube u koliko bi tamo nastupili. To bi za njih značilo pljuvanja i gaženje po njihovim žrtvama za koje se Srbija nikada nije ispričala, zatražila oprost, i platila ratnu odštetu, niti ima tu namjeru.

Poradi napomene hrvatski glazbenik Tony Cetinski je nedavno otkazao svoj koncert u istoj dvorani u Novom Sadu u kojoj je nastupio Jakov Jozinović nakon što su mu hrvatski Branitelji i udruge iz rata objasnile što je i što u stvari predstavlja ta dvorana za hrvatske žrtve u Domovinskom ratu.

Srpsko-hrvatsko „muzičko-glazbeno“tržište nema milosti te tako hrvatski nazovi“glazbenici“ nastupaju u Srbiji a njihovi „muzičari“ u Hrvatskoj i u taj koncept se idealno uklapa ta „nadolazeća zvijezda“ Jakov Jozinović bez milosti, srama i obzira, a sve sukladno onoj poslijeratnoj:“Tko nas bre zavadi?“.

Ukoliko se uzme zdravo za gotovo kako velika većina tih „muzičara i glazbenika“ nije sudjelovala direktno u Domovinskom ratu jer se u to vrijeme nije ni rodila te ne mogu osjećati bilo hrvatskih Branitelja, njihovu patnju i žrtve onda bi trebali postojati njihovi roditelji, uža i daljnja rodbina, prijatelji i poznanici koji su im trebali reći kako nije u redu nastupati u državi koja je izvršila brutalnu agresiju i zločine nad hrvatskim narodom bez ikakve namjere za te zločine se pokajati i zatražiti oprost.

Toga nema i neće biti u Jakova Jozinovića i svih onih koje boli ona stvar za Domovinski rat i sve njegove žrtve, jer njima je do zabave, provoda, uživanja, a žrtve neka trunu u zemlji bez obzira što te žrtve vapiju iz dubina za istinom koja Jakova Jozinovića i njemu slične ne zanima.

Dok god ta zakopana istina progovara ni Jozinović a ni svi slični njemu neće imati mira ni na ovom a ni na onom svijetu jer će uvijek biti onih koji će im tu istinu stavljati pred nos i oči jer postoji jedan vječna i nepotkupljiva hrvatska duša .

Hrvatska duša nije na prodaju. I nikada ne bi smjela biti.

Bez obzira na to koliko je neka pozornica velika, koliko je ljudi ispunilo trg ili stadion i koliko je snažna bila euforija, hrvatski identitet ne može se mjeriti decibelima, brojem posjetitelja ili popularnošću nekog izvođača koji poput ovog Jozinovića Hrvate vraća i gura u neku novu jugo asocijaciju što je izgleda glavni cilj onih ljudi iz sjene koji Jozinovića guraju među Hrvate, ovaj put na desnu obalu grada Mostara na Kantarevac.

I zato treba jasno reći: Hrvati imaju pravo voljeti glazbu koju žele, ali imaju i pravo sačuvati vlastiti identitet, povijest i vrijednosti. Nitko nema pravo od njih tražiti da se zbog jednog koncerta, jednog izvođača ili jedne popularne kulturne pojave odreknu onoga što jesu. Jer narod koji zaboravi svoje korijene lako postaje publika tuđih ideologija.

A hrvatska duša , ako je doista vjerna sebi , ne pripada ni jednoj ideologiji, ni jednoj političkoj konstrukciji, ni jednoj prošloj ili budućoj asocijaciji. Ona pripada čovjeku Hrvatu, katoliku, domoljubu koji zna tko je, odakle dolazi i za što vrijedi živjeti.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com