Tko želi biti Milijunaš?!

 

Bošnjački je Gazija shvatio kako se Građanska ne može graditi samo emocijama, mora se to malo i pogurat’! Zato je ovih dana raspisao samodoprinos – treba skupiti 100 milijuna KM godišnje. A kako je po njegovoj procjeni u nas milijun građana, probosanaca takoreći – ništa lakše. Svatko po marku!

 

Anegdota, vjerojatno istinita, iz 1960-ih, vrlo je aktualna ovih dana otkako nas, evo, iz gotovo svakog kuta gledaju navjestitelji naše bolje budućnosti. Fotošopirani doduše, ali zbog toga ne manje zastrašujući. Onako golemi i pogleda poput Velikog brata što nas prijeteći prati na svakome koraku i koji ne trpi ignoriranje. Pitali su, naime, Branka Ćopića zašto ga (nešto) nema u Sarajevo? Na što je pisac kazao kako se on zaputi vlakom, ali ga na sarajevskom željezničkom kolodvoru dočeka portret Đure Pucara Starog (i strogog!) sa stisnutom šakom i on se naprosto ne usudi izaći. Samo produži dalje…

Zastava na pola koplja

Tko (god!) ovih dana prilazi Trgu djece Sarajeva zna kako se Ćopić osjećao tih davnih godina. Ljiljan Zlatni u neprirodnoj veličini vreba s vrha zgrade i prijeti – građanskom! Kobna je zgrada inače tik uz Veleposlanstvo Republike Hrvatske, slijedom čega bi, bez ikakve dvojbe, hrvatsku zastavu trebalo spustiti na pola koplja. A i onu Europske unije, jer već tjednima bošnjački Zlatni(k) juriša na Zapad. Na vanjskog neprijatelja – s visokim predstavnikom na čelu, takoreći.

Osobno mi je već nekoliko puta došlo da dok me, prolazeći trgom (žurno) skrušeno spuštena pogleda, taj bošnjački gazija strijelja odozgor onako superiorno, uteknem u Veliki park i skrijem se iza kakva drveta. Ili da uhvatim onaj „Ćopićev vlak“. I s kartom u jednom pravcu spasim živu glavu. E, kad bi se moglo skriti… Zlatni (a i golemi kao što i jest svaki gazija) Ljiljan sve vidi…

Možda će, ma, zapravo, sigurno će netko kazati da pretjerujem. Ali, riječ je o jednom vrlo opasnom, na obaraču lakom tipu. Uostalom, potkraj je prošle godine, kada su ono eresovski Srbi zaprijetili Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima, već počeo čistiti mašingeveru. „Ako se ovo nastavi, sutra će se isto dogoditi i s Oružanim snagama BiH, s pravosuđem, a kad se dogodi, tad će se morati odgovoriti silom“, zaprijetio je.

Ovih je, međutim, predizbornih dana u odlučni boj krenuo drugim sredstvima. Okupljene je simpatizere u sarajevskom Domu mladih, naime, ohrabrio tvrdnjom kako ne nudi samo govor, nego i jednu konkretnu inicijativu Milijun (preveo J.Vr.) ljudi za građansku Bosnu i Hercegovinu. Ovom inicijativom lider opskurnog (bošnjačkog) DF-a kani, po vlastitu priznanju, dokazati kako „nas ima barem milijun“. Pritom mu, dakako, ne fali optimizma, pa – za početak! – najavljuje kako sve probosanske i građanske (e, koje li su jedne, a koje druge…) stranke moraju pobijediti na svakoj razini vlasti na kojem sabotiraju ovu državu antibosanskim politikama. A riječ je – detektirao ih je – kako o unutrašnjim tako i o vanjskim neprijateljima. Čime je još jedanput dokazao kako nije zaludo godinama sjedio ispod Tite u ulju. Kumrovački je vragolan bio trostruki narodni heroj, nema (više) nikakva razloga da njegov sljedbenik ne krene istim putom. Trostruki Zlatni Ljiljan! Zapravo, već je on to zaslužio – triput su ga već ubacili u Titinu 16.

Marka po marka – građanska!

Zna uz to Gazija i kako je patriotizam dobar – komu ga je Bog dao! – ali i da, otkako su ga nesretni Feničani izmislili, i novac može ruke dati kako bi se udarili temelji građanske. „Predlažem svim državi lojalnim strankama – uložimo godišnje 100 milijuna bosanskih maraka u jačanje i izgradnju države i njenih institucija“, zagalamio je bošnjački prvoborac u predizbornoj kampanji za hrvatsku fotelju u troglavom bh. državnom vrhu. Računica je jasna – svatko po marku (bosansku…) od onih milijun čiju je mobilizaciju netom proglasio novopromovirani probosanski Milijunaš. Ništa lakše!

Jasno, za ovakvu bitku važna je glava, ali i – doglavnici. Nema tu taj bošnjački favorit problema, rame uz rame s njim je Dženan Đonlagić, koji se građanskim načelima napajao i što je još važnije napojio potkraj prošloga stoljeća na Međunarodnom islamskom sveučilištu u Kuala Lumpuru u prijateljskoj te jednako tako i građanskoj Maleziji. Što samo, uz ino, svjedoči kako, gradeći građansku, Ljiljanu nije ništa teško i ništa i nitko mu ne promiče. Eto, desnu je svoju ruku pronašao tamo gdje bi (običan) čovjek najmanje očekivao. No, tu i jeste razlika između gazija i običnih smrtnika.

I, evo, kako taj malezijski kadar udara temelje građanske Be i Ha. Nužno je, veli, (ponovo) izabrati „poštenog Hrvata“ kako bi u troglavom državnom vrhu opet rezultat bio 2:1 za BiH.

Svi za građansku, jedan je džihad!

Nije to ništa novo, na toj je matrici deefovski lider instaliran na mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH i na prošlim izborima, pa je bošnjački dvojac – Veliki brat s Trga djece Sarajeva i čuvar fotelje Izetbegovića II. četiri godine igrao utakmicu protiv Baje Laktaškog. S (vrlo) promjenljivim uspjehom. Nema, u biti, nikakve razlike između toga Gazijina Malezijca i nekih od esdeaovskih botova koji već tjednima po društvenim mrežama poručuju: „Zato svi za Bakira i Komšića! Ide pobjeda – inšallah!“ A omakne (…) se gdjekad i pokoji poziv na džihad („našeg vremena“!), slijedom čega nije teško zaključiti kako koalicija SDA & DF neće birati sredstva kako bi još jedanput eliminirala Hrvate – kad Srbima ionako ništa ne mogu.

Koliko im je važna tzv. građanska, najzornije svjedoči Bisera Turković. Šefica bh. diplomacije, držeći uporno Ljiljanu merdevine, sjetila se čak i da joj je majka – Hrvatica. Zamislite?! Budući da joj je otac Bošnjak, jasno je kako je onda ona Bosanka i Hercegovka. I građanka Bosne i Hercegovine. Tri u jedan! Ništa je to uostalom za onoliku gospođu.

Turkovićka se svojevremeno ogledala i u političkom horoskopu. Na Sveučilištu George Washington, kao bh. veleposlanica u Washingtonu je 2005. prorekla „kako će se sva tri naroda u Bosni i Hercegovini asimilirati i svi skupa osjećati Bosancima“. Nije, što me (malo) čudi, odredila rok.

A rok?

Eh, zato je tu drug posebna kova. „Borba je proces, ali naš je cilj da najkasnije na stotu godišnjicu državnosti Bosna i Hercegovina u potpunosti bude građanska država“, ispalio je građanin K iz multi-kulti bastiona podno Trebevića.

Nije mi, priznajem pošteno, jasan taj rok. Mislio sam, naime, kako je BiH – Tisućljetna, osim što je i Nedjeljiva! No, nemam vremena naklapati (još) i o tomu.

Piše: Josip Vričko

 

hb.hteam.org