PROIZVODNJA ORUŽJA/Uspon njemačke industrije oružja

Od pada Berlinskog zida počele su mjere štednje vojnih izdataka, pa su i tvornice oružja tražile način za preživljavanje. Ali otkako je Rusija napala Ukrajinu, sva pravila igre su se promijenila.

Predsjednik Uprave koncerna Rheinmetall Armin Papperger ne voli čuti da se njegova tvrtka naziva “profiterom u krizi” – iako to neosporno jest. Vrijednost dionica više je nego udvostručena od veljače prošle godine , pa bi se nakon dugo vremena ovaj proizvođač oružja i vojne opreme mogao uvrstiti u grupu “40 najvećih” na DAX indeksu.

Ali Papperger ovaj koncern radije naziva ne “profiterskim”, već “pomagačem” u nadolazećoj krizi. Zato što čini sve što može da napuni ionako žalosno prazne arsenale i Bundeswehr . Drugi hitno traže njena vojna vozila, sustave protuzračne obrane, komunikacijsku opremu i streljivo. Predsjednik Uprave postaje ARD kaže da je od veljače prošle godine zaposleno 1200 novih radnika, tako da ih je u cijelom svijetu već tridesetak tisuća, od čega oko polovica radi u Njemačkoj. Isto tako, od početka rata u Ukrajini odmah su se počeli širiti: u Mađarskoj se već gradi nova tvornica streljiva, a preuzeli su jednu takvu tamo u Španjolskoj. Njihova je procjena da će vojni sektor ove godine porasti najmanje 15, 20 posto.

Rheinmetall je uspio preživjeti mjere štednje u vojskama, a to sušno razdoblje iskoristio je za akvizicije tvrtki kojima je mogao proširiti i poboljšati ponudu

Slagalica žrtava mjera štednje

Rheinmetall je zapravo sjajan primjer onoga što se dogodilo u njemačkoj vojnoj industriji nakon završetka hladnog rata. Još od devedesetih bio je jedan od onih koji su uspjeli preživjeti smanjenje potrošnje za oružje, ali i sustavno preuzimati tvrtke koje su morale zatvoriti svoja vrata kako u Njemačkoj tako iu inozemstvu. Primjerice, Rheinmetall je kupio švicarskog proizvođača topništva Oerlikon Contraves, a 2008. godine preuzeta je nizozemska tvornica tenkova Stork.

Novim nabavama uspjeli su proširiti svoju paletu u cijelom spektru, od vojnih oklopnih vozila, topničko-raketnih sustava do komunikacijske opreme, streljiva i eksploziva, te je utoliko uistinu “pomagač” takvoj njemačkoj vojsci. Berlin je odlučio stvoriti poseban fond od 100 milijardi eura za nabavu vojne opreme, no nabava se tek polako odugovlači. Ipak, za list Bild am Sonntag Papperger kaže da pregovore o nabavi novih oklopnih vozila za Bundeswehr žele završiti već u prvom kvartalu ove godine.

To je doba uzrokovalo i promjenu percepcije njemačke vojne industrije: na njih se sve manje gleda kao na “trgovce smrti”, a ulaganje i poslovanje s tim sektorom oduvijek je bilo povezano s određenom dozom loše savjesti, objašnjava Christian Mölling iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. Ali to je industrija koja možda nema previše plemenitih ideala, ali je nužna: ​​”Potrebna nam je vlastita vojna industrija, inače smo ovisni o drugim nacijama”, kaže Mölling.

Rheinmetall nije baš poznat po svojim oklopnim vozilima Puma: u vježbi prošlog prosinca od 18 vozila pokvarilo se njih 18.

Tenk se ne može odvojiti od politike

Izvoz je također izuzetno važan za Rheinmetall – čini dvije trećine njegovog prometa. Ali čak i tu ovisi o potpori i dozvolama njemačke vlade, koja je izuzetno izbirljiva u tome u koje zemlje Njemačka želi izvoziti oružje. Ali čak i bez takve političke cenzure, izvoz njemačkog oružja ne može se odvojiti od percepcije njezinih geopolitičkih interesa, a to ima veliko simboličko i političko značenje. Čak i u slučaju isporuke tenkova Ukrajini , stranci teško mogu uopće razumjeti što mnogim Nijemcima znači to što će se tenkovi proizvedeni u ovoj zemlji kotrljati po Ukrajini – prvi put od 1945. godine.

Ali sve je to dovelo do toga da je Njemačka na glasu kao nepouzdan partner kada želi kupiti njemačko oružje. Primjer Poljske to dobro pokazuje: i ona ima njemačke leoparde – sada se spori oko njemačke dozvole da ih pošalje u Ukrajinu, a ne na kraju jer je u međuvremenu otišla u kupovinu u Južnu Koreju. Odatle je vlada u Varšavi naručila čak tisuću tenkova, topništva i borbenih zrakoplova.

“Poljaci su shvatili da jednostavno ne možete pouzdano poslovati s Njemačkom”, kaže Mölling. Greška nije na proizvođačima, već na njemačkoj vladi. “Stvari ne postaju ništa lakše za Rheinmetallovo poslovanje ako nema dovoljno političke podrške.”

Unatoč svim problemima njemačkih proizvođača oružja, Rheinmetall gleda u budućnost. Ne tako davno, objava ove fotografije bila bi nemoguća: radi se o testnom visokoenergetskom laseru tvrtke Rheinmetall instaliranom na fregati Sachsen.

Rabljeni spremnici čekaju

I sam Rheinmetall nedavno se našao na meti žestokih kritika zbog nedostataka novog oklopnog vozila Puma koje ova tvrtka proizvodi u suradnji s najvećim domaćim konkurentom – ali i najvažnijim partnerom Krauss-Maffei Wegmann (KMW). Bundeswehru je isporučeno 18 testnih vozila, a na vježbi gađanja prošlog prosinca svih 18 vozila je podbacilo.

Međutim, Rheinmetall je brzo utvrdio da su kvarovi bili samo manji i samo dva tjedna kasnije objavio da je 17 od tih 18 vozila ponovno u potpunosti spremno za upotrebu. Ali to je također još jedan dokaz da njemačka vojna industrija još mora prijeći dug put kako bi pokazala da može – u razumnom roku – isporučiti ono što je potrebno.

No, možda bi u dogledno vrijeme predstavnici njemačke vlade mogli pokucati na vrata sjedišta Rheinmetall u Düsseldorfu ako se donese odluka o isporuci tenkova Leopard Ukrajini. Te tenkove zapravo ne proizvodi Rheinmetall, nego KMW, ali ta tvrtka već godinama uzima u obzir rabljene tenkove Leopard 1 i Leopard 2. Sačekajte barem godinu dana.

______________________
Portal HB.hteam.org ne odgovara za sadržaj i tekstove koji su preuzeti iz drugih medija

hb.hteam.org