Thompson je magnet koji istovremeno privlači i odbija zlo koje ga pokušava zarobiti

ČETVRTAK, 15. siječnja 2026.

Marko Perković Thompson već desetljećima nije samo pjevač. On je pojava. Simbol. Magnet. Magnet koji istodobno privlači narod i odbija zlo koje ga uporno pokušava zarobiti, ušutkati, iskriviti i slomiti.Njegove pjesme ne lutaju prazninom. One imaju jasan temelj i jasnu os: vjera, domovina, obitelj i ljubav.

Sve što Thompson pjeva, sve što javno živi i svjedoči, vraća se tim riječima. I upravo zato zlo ga vreba sa svih strana. Ne tiho, ne potajno, nego otvoreno i organizirano. Udaraju po njemu svim „oružjem“ koje posjeduju: medijima, lažnim narativima, podvalama, etiketama, montiranim optužbama. Napadaju ga oni koji ne mogu podnijeti ono što on predstavlja , ljudi zarobljeni u starim ideologijama, mentalnim ostacima prošlih sustava, bezboštvu, relativizmu i agresivnom aktivizmu koji pod krinkom „slobode“ širi mržnju i iskrivljuje istinu.

Pokušavaju mu amputirati riječi koje nikada nije izgovorio, pripisati mu stavove koje nikada nije zagovarao, jer znaju da je istina koju nosi jača od svake njihove konstrukcije. Pa se nameće pitanje:što je to toliko snažno i privlačno u Thompsonu da ga zlo prati u stopu, poput Sotone koji je četrdeset dana u pustinji kušao Sina Božjega, nudeći mu bogatstvo i moć u zamjenu za odricanje od Boga?

Odgovori su jasni.

1. Kad Thompson pjeva o Bogu
   On ne pjeva o mržnji, nego o ljubavi, praštanju, miru, toleranciji, suživotu i nadi u bolji život za sve ljude. A upravo to mnogima smeta. Jer svijet bez Boga lakše je kontrolirati, lakše je podijeliti i lakše je ispuniti strahom.
2. Kad Thompson pjeva o domovini

On pjeva o slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj državi koja je izborena krvlju, žrtvom i vjerom.
To smeta onima koji takvu Hrvatsku nikada nisu željeli, koji su je pokušali spriječiti, razoriti ili barem moralno obesmisliti. Njegove pjesme podsjećaju i na neugodne istine povijesti, na zločine o kojima se desetljećima šutjelo, na nepravde koje nikada nisu ispravljene. Istina boli one koji su na šutnji i zaboravu gradili svoje pozicije.

3. Kad Thompson pjeva o obitelji

On brani kršćansku, prirodnu obitelj između muškarca i žene i djecu, kulturu života, otvorenost daru novog života. To je u izravnoj suprotnosti s ideologijama koje relativiziraju prirodu, brišu razlike, potiču kulturu odbacivanja i smrti, te žele čovjeka odvojiti od Boga i od samoga sebe.
Takvih koji Thompsona mrze nema više od onih koji ga vole ali razlika je u tome što ovi prvi drže poluge moći: medije, institucije, kulturu, gospodarstvo i javni prostor.

Narod je brojniji, ali često utišan. Ipak nema razloga za očaj. Jer Thompson ne poziva na mržnju. On poziva na molitvu. Javno, jasno i bez srama zagovara krunicu koja je najmoćnije i najdjelotvornije oružje u borbi protiv zla. Onaj tko moli krunicu nema se čega bojati. Zlo se krunice boji, iako to nikada neće priznati. I zato, kroz sve napade, podvale i progone, uvijek kao pobjednik izlazi krunica. Tako će izaći i Thompson. U svakoj bici, pa i u ovom ratu koji se protiv njega vodi.

Jer krunica koju ljubi i drži u rukama stvorila je neprobojni štit oko njega i oko svih onih koji s njim pjevaju, vjeruju i mole. Zlo neka udara. Vrata su mu širom otvorena. Na poljani, usred svega, stoji i pjeva Marko Perković Thompson okružen nepreglednim i neuništivim lancem krunice.

Amen.

Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com