NEDJELJA, 15. veljače 2026.
Nakon dva veličanstvena koncerta Marka Perkovića Thompsona održana u Širokom Brijegu 13. i 14. veljače 2026. godine, postalo je kristalno jasno ono što hrvatski narod odavno osjeća:– Thompson je zacementirao svoj status ponajboljeg živućeg hrvatskog glazbenika, istinskog domoljuba i hrvatskog Branitelja. I ne samo to. On je danas ona živa, neprekinuta spona koja povezuje Domovinu i iseljenu, ali nikada odnarođenu Hrvatsku.
Njegove pjesme znaju svi , od 7 do 77 godina. One se pjevaju jednako snažno u srcu Hercegovine, u Slavoniji, Dalmaciji, Zagrebu, ali i daleko izvan granica Hrvatske. Thompsonove pjesme nisu samo glazba , one su poruka. Poruka vjere, mira, ljubavi, tolerancije i zajedništva. Upravo onih vrijednosti koje su hrvatski narod stoljećima pokušavali razjediniti oni koji su, isplivavši na površinu političkog, javnog, gospodarskog i kulturnog života, radili protiv tog zajedništva, iako su se formalno predstavljali kao Hrvati.
To su oni kojima je uvijek bila draža „stolica“, podaništvo, sluganstvo, interes i komoditet, pa čak i lažni kredibilitet dobiven od drugih naroda. Onima koji su htjeli vladati hrvatskim narodom, a to nisu mogli bez domaćih izdajnika i kolaboracionista. Upravo takvima Thompson smeta.
Fenomen Thompsona jasno pokazuje tko i zašto ne može podnijeti hrvatsko zajedništvo i duh koji on nezaustavljivo širi, osobito među mlađim naraštajima. A baš u tim mladim naraštajima niče klica nade , nada za nas Branitelje, koji smo imali čast i sreću biti na njegova dva koncerta.
Nije nam smetalo što smo među starijima. Mi smo jednako snažno, iz svega glasa, „urlali“ njegove pjesme zajedno s tisućama mladih. Ravnoteža, Duh ratnika, Dolazak Hrvata, Kralju Dmitre Zvonimire, Bojna Čavoglave, Anica Kninska kraljica, Ako ne znaš što je bilo, Devedeset i neke, Moj Ivane, Geni kameni, Gospin dom, Diva Grabovčeva, Prijatelji , samo su dio njegovog repertoara koji je tražio naše grlo, ali još više naše srce i dušu.
Moja supruga, koja je bila na prvom koncertu u petak, 13. veljače, rekla mi je da nije prestajala pjevati cijelu večer. I što je najvažnije , nitko nikome nije smetao, nitko nikoga nije vrijeđao, nitko nikoga nije gledao krivo. Samo pjesma, zajedništvo i radost.
Zanimljiv je i jedan, naizgled sitan, ali duboko simboličan detalj: oba koncerta započela su točno u 20:00 sati i završila oko 23:00 sata. Timing savršeno prilagođen svim naraštajima , dokaz kako je Thompsonov koncert mjesto gdje se mogu zadovoljiti domoljubne, vjerske i kulturne potrebe svih generacija hrvatskog naroda.
Kad se to usporedi s koncertima nekih drugih pjevača i „pevaljki“ koji započinju iza ponoći, traju do ranih jutarnjih sati, uz sumnjive izvedbe srpske i muslimanske „muzičke“ scene, alkohol u potocima, opijate, nemoral, blud, razuzdanost i duhovnu prazninu , tada postaje potpuno jasno zašto je Marko Perković Thompson drukčiji i zašto zapravo smeta slugama zla i tame.
On nije tek pjevač. On je svjedok. On je glas naroda. Usuđujem se reći , Božji poslanik, poslan kako bi hrvatski narod držao na okupu u vjeri, domoljublju i ljubavi. Onome što nam je desetljećima nedostajalo, osim u onim povijesnim trenucima kada je hrvatski narod, pod vodstvom Franjo Tuđman, disao kao jedno.
Zato je sasvim logično kako Thompson smeta onima koji se nikada nisu pomirili sa stvaranjem samostalne i suverene Hrvatske , bilo da žive izvan nje ili, još gore, unutar nje. Oni će činiti sve kako bi obezvrijedili njegovu glazbu i njega kao čovjeka: minorizirati, stigmatizirati, blatiti i vrijeđati. U tome se zlo, u svoj svojoj izopačenosti, razotkriva pred očima svih nas koji Thompsona slušamo, pratimo i poštujemo.
No jedno je sigurno. Nikakvo zlo nikada nije moglo, niti će ikada moći, probiti neprobojni štit koji je oko Thompsona i njegova naroda isplela Blažena Djevica Marija svojom krunicom. Zlo može pokušavati izvana i iznutra, ali mu je uzalud.
Jer Marko Perković Thompson je odavno duša hrvatskog naroda.
Tako je bilo. Tako jest. Tako će biti sada i zauvijek.
Amen.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba
____________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
D. Dijanović: Proturječnosti unutar liberalnog poretka – između LGBT prava i migrantskih neliberalnih stavova
Jure Vujić: Dubai, kraj iluzije plutajućeg grada
Danko David Slović: Da li su Hrvatska i Ukrajina zaista prijateljske zemlje?