Sveti Antônio Galvão prvi je kanonizirani svetac rođen u Brazilu, ovoj velikoj i značajnoj katoličkoj zemlji.
23. prosinca
Sveti Antun od Svete Ane Galvão (portugalski Antônio de Sant’Anna Galvão), u Brazilu poznat kao Frei Galvão, brazilski svećenik, franjevac i misionar, rođen je 1739. u selu Guaratinguetá (država São Paulo), u uglednoj i pobožnoj obitelji, kao četvrto od 11 djece. Njegov otac Antônio Galvão de França bio je kapetan (poglavar) sela, ali i franjevački trećoredac, a njegova majka Isabel Leite de Barros bila je nadaleko poznata po svojoj brizi za siromahe. S 13 godina Antônio je smješten u isusovačko sjemenište Colégio de Belém u Cachoeiri (Bahia), u kojem se školovao od 1752. do 1756. Želio je postati isusovac, ali je zbog progona isusovaca što su činile portugalske vlasti prema očevom savjetu stupio u franjevački red u Taubatéu (São Paulo).
Tijekom novicijata u samostanu Sv. Bonaventure u Vili de Macacu (Rio de Janeiro) uzeo je redovničko ime Antun od Svete Ane (Antônio de Sant’Anna), u čast obiteljske zaštitnice Sv. Ane. Vječne zavjete položio je 1761. Tada se zavjetovao i da će braniti Marijin naziv, posvećen Bezgrešnom začeću. Zaređen je za svećenika 1762. i poslan u samostan Sv. Franje u São Paulu, gdje je nastavio studij teologije i filozofije. Djelovao je kao propovjednik, ispovjednik i samostanski vratar. Bio je 1769. i 1770. ispovjednik sestara Svete Terezije Avilske u São Paulu. Tamo je upoznao sestru Helenu Mariju od Svetog Duha. Ona mu je rekla kako joj se ukazuje Isus i traži od nje da utemelji novu redovničku zajednicu. Zajedno su 1774. utemeljili družbu Naše Gospe Bezgrešnog Začeća od Božje providnosti. U toj družbi djelovale su djevojke koju su željele živjeti u vjerničkoj zajednici, ali bez polaganja zavjeta.
Nakon iznenadne smrti s. Helene, 1775., otac Galvão napisao je pravilnik družbe, čiji je rad i širenje nadgledao i pratio kao duhovni poglavar. Sudjelovao je svesrdno i u izgradnji njihovog samostana i crkve. Postao je 1781. poglavar franjevačkih novaka u gradu Cachoeiras de Macacu (Rio de Janeiro), a 1798. gvardijan samostana Sv. Franje u São Paulu. Izabran je 1802. za definitora provincije, a 1811. utemeljio je samostan Sv. Klare u gradu Sorocabi (São Paulo). Bio je mistik s darom vizija, proroštva i bilokacije.
Omiljeni je duhovnik u vrijeme kolonijalne uprave Portugala nad Brazilom (trajala je do 1815.), liječio je i ozdravljivao bolesnike na čudesan način. Jednom je djevojci koja je trpjela jake bolove napisao latinsku frazu na komadić papira i zamotao ga tako da je dobio izgled tablete. Dao je djevojci da popije tu „tabletu“, bol je odmah prestala i djevojka je ozdravila. Otad su među brazilskim pukom poznate „tablete Galvão“, a i danas ih prave i besplatno dijele časne sestre u Galvãovom samostanu u São Paulu. Kako piše Bitno.net, preminuo je na današnji dan, 23. prosinca 1822., u São Paulu, u svojem omiljenom „samostanu svjetla“ (Mosteiro da Luz). Pokopan je u crkvi Recolhimento da Luz, a njegov grob je i danas mjesto brojnih hodočašća.
Blaženim ga je 1998. u Rimu proglasio papa Ivan Pavao II., a svetim 11. svibnja 2007. u São Paulu papa Benedikt XVI., pred oko 800 000 vjernika.
About The Author
