Je li Srbija opasan susjed?

 

I dan danas ne možemo uživati ​​u miru bez trvenja, teških riječi, prijetnji i otvorenih mogućnosti oružanih sukoba, a kada sve to govorimo uvijek i uglavnom imamo na umu jednu državu – Srbiju.

 

Prošlo je 30 i po godina otkako se ponovo zapucalo na brdovitom Balkanu. Ni danas ne možemo uživati ​​u miru bez trvenja, oštrih riječi, prijetnji i otvorene mogućnosti oružanog sukoba. I kada sve ovo govorimo, uvek i uglavnom imamo na umu jednu državu – Srbiju.

Je li to točno i je li Srbija jedina, svakako je predmet rasprave. Za razliku od većine država nastalih raspadom SFRJ, u Srbiji još uvijek nije došlo do demokratskih i tektonskih promjena. Na vlasti je doslovno ista ekipa, predvođena Aleksandrom Vučićem, Ivicom Dačićem i Aleksandrom Vulinom, kao i ona s početka devedesetih. Slobodan Milošević bi doslovno bio presretan da vidi tko je i kako naslijedio Srbiju. Narativ vlasti i politike gotovo je isti kao u njegovo vrijeme. Jedino što se još nije zapucalo.

A, nije da nije moglo. Gotovo svaka kriza, izazvana na relaciji Beograd-Priština, mirisala je na oružani sukob. Drugo je pitanje koliko je to bilo realno. Prisjetimo se da su se neki avioni dizali zbog nekih dronova. Topništvo je bilo postavljeno duž administrativne crte. Ratni pokliči čuli su se nešto glasnije nego inače. Srećom, postoji NATO i nitko do sada nije bio toliko lud da s tom vojnom silom krene u otvoreni sukob.

Miješanje u unutarnje stvari BiH i Crne Gore

Situacija se u nekoliko navrata zahuktavala i kada je u pitanju Crna Gora. U povorkama se osjećala prisutnost Srbije. Čak se i najstariji sin predsjednika Srbije automobilom iz Beograda pokušao pridružiti ekipi u Pljevljima. O stepenu zainteresiranosti za situaciju u Crnoj Gori govori i otvorena podrška Beograda političkoj platformi.

Što tek reći za Bosnu i Hercegovinu. Da nema nekih, još uvijek nedokučivih, sukoba na relaciji Vučić – Milorad Dodik, puno bi se radilo na spajanju RS-a i Srbije. Umjesto toga, radi se na razbijanju BiH.

Dodik je, izgleda, shvatio da mu je bolje biti šef Baje u RS-u, nego čovjek broj dva u zajedničkoj državi. Osim više puta ponovljene floskule da Srbija podržava Daytonski sporazum i cjelovitost Bosne i Hercegovine, konkretnih pomaka prema toj priči nemamo već godinama.

Svjetski rat i Hrvatska

S Hrvatskom Vučić i ekipa oko njega i dalje vode rat, ali onaj iz 1941., i sigurno im nije žao što nisu ostvarili ideju Srbije do Karlovca, Karlobaga, Ogulina i Virovitice. Nikako da se iz toga izvučem. Tko zna koliko nevinih žrtava ustaških zločina, danas služe za podmićivanje u svakoj mogućoj i nemogućoj prilici s Hrvatskom. Ne postoji način da se napravi taj odlučujući potez i krene naprijed, a žrtve ostavi na miru. Iskreno, s obje strane.

Za sve navedene susjede koristi se gotovo uvijek isti rječnik. Fašisti, nacisti, pa ovisno o teritoriju – šiptarski teroristi, balije, ustaše, milogorci. I to ne od običnog, nacionalističkog svijeta, nego od državnih dužnosnika. Ruku na srce, Vučić je nekako najumjereniji, ali kad dobije žutu minutu, onda nema opravdanja. I tako godinama.

Taj prosti vokabular malo stiša prilikom posjeta stranih delegacija Beogradu, ili Vučićevih po svijetu, ali je stalno prisutan i stalno je u opticaju. Nije da Srbi nisu počašćeni od susjeda kao četnici, ali nekako ne pokazujući težnje za teritorijalnim širenjem u bilo kojem smislu.

Ignoriranje fašizma u Mađarskoj

Tako smo stigli do druge polovice srpskog susjedstva. I dok sa sjevera veliki Vučićev prijatelj Viktor Orban maše zastavama velike Mađarske i diže biste raznih zločinaca iz Drugog svjetskog rata, Vučić se hvali najboljim prijateljskim odnosima dviju država. Nije mu rekao ni riječi, bez obzira što se na toj karti kojom se Orban diči, nalaze i dijelovi Srbije.

Nema teških riječi, prozivki i pozivanja na žrtve mađarske okupacije. Tko zna je li to nedopušteno ili je to neki njihov dogovor. Činjenica je da država Srbija nije reagirala na ove Orbanove provokacije.

Kad je Rumunjska u pitanju, priča je jasna i bez opterećenja. Jedini susjed s kojim Srbija nikada nije imala veći spor je ta država. Niti je napala Srbiju, niti je Srbija napala Rumunjsku. Ima Srba u Rumuniji, ima Rumuna u Srbiji. Žive i rade bez napetosti. Bilo bi dobro da tako bude u cijeloj regiji.

Postoji ogromna povijest sukoba s Bugarskom, ali u moderno doba – ne. Nekoliko zajedničkih projekata na izgradnji autocesta i plinovoda navodi nas na zaključak da su Srbi i Bugari konačno postali prijateljski narodi.

Članstvo u EU je jedini izlaz

Sjeverna Makedonija ima svoje brige i probleme i nekako je uvijek po strani, što je dobro za nju jer jedina nije pretvorila rat u pepeo nakon raspada SFRJ. Nije ni Crna Gora nešto, ali je sudjelovala u mnogim ratnim operacijama. Srbija i Makedonija odavno nisu u lošim odnosima i tako treba i ostati.

Sve u svemu, situacija nije idealna. Nikako ne treba zaboraviti da je na čelu Sigurnosno-informativne agencije upravo spomenuti Vulin, autor kovanice “srpski svijet”. Ta opasna Vulinova ideja govori o težnji da Srbi postanu jedinstven politički narod s jednim predsjednikom Vučićem, a da će se o tom svijetu odlučivati ​​na jednom mjestu, u Beogradu. Netko bi rekao, ne brinite, to je Vulin, ali apsolutno nitko nema pravo na takav način igrati se situacijom u regiji.

Ne možemo sve svaljivati ​​ni na Srbiju, ali najveći dio odgovornosti leži upravo na Beogradu. Očito, u Srbiji ratne rane još nisu zacijeljene, niti su ratne ideje pokopane. Jedino što za sada odvraća od bilo kakve ideje o ratu je saznanje da je Srbija okružena NATO snagama, a to daje prednost miru. To, međutim, nije lijek koji će ovaj kraj izliječiti. Trebat će još puno truda, truda i rada da svi zajedno bez trvenja dođemo do te prijeko potrebne budućnosti.

Pa tu je ogromna uloga Europske unije koja mora otvoriti i proširiti svoje horizonte i konačno shvatiti da je članstvo Zapadnog Balkana u EU lijek za mnoge probleme u regiji.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

hb.hteam.org