Znanstvenici su osmislili i stvorili potpuno punjivu bateriju, u potpunosti napravljenu od hrane. Napravljena od potpuno jestivih tvari, ova se baterija nakon upotrebe može sigurno otopiti u želucu. Ovaj pothvat izveli su istraživači molekularne elektronike na Talijanskom institutu za tehnologiju pod vodstvom dr. Marija Caironija, a projekt je odradio Ivan Ilić, Splićanin koji je studirao u Zagrebu i Berlinu, gdje je i doktorirao.
“Naša baterija je prvi primjer potpuno jestive baterije. Kao i svaka druga baterija, i ova ima katodu i anodu”, rekao je Ivan za Bug.
“Kad se baterija puni, elektroni teku od katode prema anodi i obrnuto dok se prazni. Naša katoda bazirana je na kvercetinu, spoju koji se nalazi u mnogo hrane, naprimjer u kaparama, a anoda na riboflavinu koje možemo naći u velikim količinama u bajamima.”
I kvercetin i riboflavin su molekule s niskom električnom vodljivošću pa su ih istraživači morali s nečim pomiješati da bi elektroni mogli doći od i do tih molekula.
“Pomiješali smo ih s aktivnim ugljenom, materijalom koji se koristi za liječenje mučnine u kućnoj medicini i za bojanje hrane u crno; tako na primjer nastaju crni burgeri”, opisuje Ivan nastanak baterije.
Trebali su im i vodiči struje, odnosno metalne ploče. Za to su koristili zlatne listiće kakvi se koriste kao ukrasi na tortama.
“Unutar baterije trebalo je odvojiti katodu i anodu da ne budu u kontaktu, a to smo napravili s algama za sushi. Elektrolit, koji sadrži pozitivne ione koji se kreću paralelno s elektronima i osiguravaju ravnotežu naboja, napravljen je od natrijevog bisulfata, spoja koji se može naći u mnogim miksevima za torte. Na kraju smo sve to zapakirali u pčelinji vosak, koji čini pakiranje baterije”, otkriva Ivan.
Pomoć u medicini, zaštiti zdravlja djece…
Dvije osnovne primjene takvih uređaja bile bi u kontroli hrane.
“Zamislite samo da umjesto rokova trajanja imamo indikator koji nam kaže je li hrana zapravo sigurna za jelo. Druga je primjena u biomedicini; zamislite da ne morate više na gastroskopiju i endoskopiju nego popijete malu tabletu koja obavi potrebna mjerenja i kasnije ju probavite”, kaže Ivan. “Naravno, takvi uređaji trebali bi i baterije i zato smo razvili jestive baterije.”
Potvrdio je da se čine teškima za progutati. Ali vosak čini oko 85% težine ove baterije i jedina mu je uloga da bateriji da strukturu. Istraživači trenutno rade na poboljšanju baterije, reducirajući dimenzije, a optimizirana verzija ne bi trebala biti veća od trećine sadašnjih dimenzija.
“Jestiva baterija radi na 0.65 V (voltaža je niska kako ne bi uzrokovala elektrolizu vode) i može dati 48 μA struje više od 10 minuta (oko 30 μW). S dvije ovakve baterije u seriji uspjeli smo pokrenuti LED-icu na nekoliko minuta. To je više nego dovoljno, jer očekujemo da će elektronički uređaji raditi na strujama od oko 1 μA”, otkriva Ivan.
Osvrnuo se i na primjenu kod dječjih igračaka.
“Gutanje baterija kakve možemo naći u gotovo svim dječjim igračkama jedan su od glavnih uzroka smrti djece. A kad bi jestive baterije napajale igračke, nestao bi i strah da će ih djeca slučajno progutati”, uvjeren je Ivan, piše Bug.hr.
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
More Stories
Nagrađeni dokumentarni film „Tiha misa“ Karle Jelić je nastavak sustavnog progona molitelja po hrvatskim trgovima
Zašto gradonačelniku glavnog Grada svih Hrvata smeta hrvatski barjak na Mirogoju?
Čulina: TKO TO TOČNO PRISVAJA PRAVO NA “STVARANJE” HRVATSKE?