HB.hteam.org

Portal hrvata HB

Diplomatski rat obogaćen kupusom i trabantom

hb.hteam.org

 

Tradicionalno ‘idilični’ dobrosusjedski odnosi Beograda i Zagreba dobili su sasvim novu dimenziju.

 

Za sve je kriva činjenica da se Srbija ne može pridružiti ostatku Europe u sankcioniranju Rusije zbog agresije na Ukrajinu. I što Europa češće podsjeća na tu činjenicu, Moskva sve više dobiva podršku Beograda, na ovaj ili onaj način.

Bez obzira na to što su mnogi dužnosnici Europske unije, a naposljetku i same institucije EU, u više navrata jasno poručivali kako je nedopustivo da Beograd pune dvije godine odbija uvesti sankcije Rusiji, država Srbija reagira tek kada to se daje do znanja.Hrvatska. A Hrvatskoj je to uspjelo dva puta u kratkom vremenu.

Prvo je hrvatski predsjednik Zoran Milanović sa sigurnosnog foruma u Münchenu poručio da Srbija vodi politiku kupusa, jer vas želi u EU, a podržava Putina, a onda je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Rlić Radman rekao da je Srbija “ruski trabant” . Takav sličan stav, inače dviju suprotstavljenih strana na hrvatskom političkom spektru, svodi se na to da Srbija više ne smije sjediti na dvije stolice i mora donijeti odluku.

Vučićevi kompleksi zbog Hrvatske

Naravno, sve je to spremno dočekao i predsjednik Srbije, koji je, također iz Münchena, poručio da je politika kupusa odlična, da Srbija ima fenomenalan kupus, onaj iz Futoga, i da će ga uskoro poslati Milanoviću da proba. to. Poželio je i da Hrvatska vodi tako dobru politiku. Rlić je Radmanu odgovorio gotovo svima koji veličaju Vučićev život i djelo, kao i samu državu Srbiju u vidu prosvjedne note hrvatskom Ministarstvu vanjskih poslova.

Dojam je da Vučiću trenutno nije išlo. Milanović je bio nekako spontaniji, a Vučić se u želji da mu adekvatno parira nije baš najbolje prošao, ali to i nije toliko bitno. Možda je Milanović kad je spominjao riječ “kupus” imao na umu sliku otrcane bilježnice ili knjige iz koje otpadaju listovi, a ne kupus. Bez obzira na sve, kvalitetan kupus uzgojen u Futogu sigurno će dobiti.

Vučić je naravno ponovio da Srbija nije ničiji trabant, da vodi suverenu politiku i tra-la-la. Odavno smo zaključili da Vučić ima teške komplekse kada je Hrvatska u pitanju i da je doslovno opsjednut njome. Stalno govori o tome da je Srbija skoro u svemu pretekla Hrvatsku, a i u vaterpolu je izgubila od te iste Hrvatske.

Vučić je, međutim, dobro primijetio da koliko god su Vlada Hrvatske i predsjednica Hrvatske suprotstavljeni, Srbija ih spaja, ako se tako može reći. Ono što Vučić, pak, neće priznati jest da je krajnje nelogično da država koja želi postati članica europske obitelji, čiji je Hrvatska odavno dio, uporno izbjegava prihvatiti sankcije Rusiji.

Ono što je Vučića također jako pogodilo je spominjanje Trabanta. Nemoguće je da hrvatski ministar vanjskih poslova nije primijetio da je Srbija gospodarski tigar i da ju je krajnje neumjesno dovoditi u kontekst Trabanta, koji svakako nije sinonim za uspješan projekt. Vučića je to pogodilo mnogo više od poruke Hrvatske da se mora odlučiti koje carstvo želi i da Europa više neće dopustiti takvo ponašanje Beograda.

Srbija mora da odluči

Srbiji nije palo na pamet uputiti prosvjednu notu, primjerice Njemačkoj, zbog izjave njezina ministra obrane Borisa Pistoriusa izrečene usred Beograda. Sve što je rekao Grlić Radman, osim usporedbe s Trabantom, rekao je i Pistorius.

I to je Vučićeva prepoznatljiva politika. Čeliči se, za potrebe svog biračkog tijela, gdje god misli da može, a gdje ne može, manji je od makova zrna. Hrvatski dužnosnici trebali bi napokon shvatiti da je Vučić očito istančana duša i da burno reagira i na teže riječi od onih koje su uobičajene u diplomaciji. Realno, ništa tu nije teško reći, ali što god stigne iz Hrvatske opasno će zapaliti te velike domoljube i velikosrpske entuzijaste.

Apsolutno ništa nije sporno u stavu da Srbija mora odlučiti gdje sebe vidi. Je li dio EU, ili kao ruska gubernija. U trenutku kada nastaje ovaj tekst, jedna Ruskinja u Beogradu bori se za opstanak u Srbiji samo zato što su je vlasti odlučile protjerati iz zemlje jer predstavlja sigurnosni rizik. Taj se rizik pojavio nakon njezine reakcije na društvenim mrežama da Rusija protiv Ukrajine vodi rat, a ne specijalnu operaciju. Ako to nije potvrda “trabantovske” politike Beograda prema Moskvi, onda smo u opasnoj zabludi.

Uostalom, zašto ne reći da je i EU kriva što se Srbija nije pridružila sankcijama Rusiji. Zašto je dopustila uporno odbijanje Beograda da unatoč službenoj politici Srbije postane dio EU. Netko će jednom morati puno toga objašnjavati i neće sve završiti na kupusu i trabantu. Država koja želi postati članica EU mora se pridržavati pravila ponašanja koja uređuju tu organizaciju. To je početak i kraj svake priče na tu temu, a ne razlog za diplomatski rat i pisanje bilješki.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

⬇️Što vi mislite o ovoj temi?⬇️

⬇️Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.⬇️

Ostavite facebook komentar

About The Author