SRIJEDA, 22.listopada 2025
Nagrađivanom hrvatskom književniku, pjesniku i publicistu Darku Juki Matica hrvatska objavila je set novih snažnih pjesničkih ostvarenja koja je ovaj plodni autor iz Mostara napisao posjećujući mjesta velikih stradanja iz Domovinskoga rata, od Vukovara, Mostara, Grabovice, do Srebrenice, Posavine, Fojnice, Kraljeve Sutjeske i Bobovca.
Matica hrvatska Mostar, u novom broju časopisa ”Motrišta” (travanj 2024.), donosi devet Jukinih pjesama koje se svrstava u suvremenu hrvatsku martirologijsku poeziju posebno intenzivnog izričaja. Pjesme nose duboko potresne opise stradanja, s osobito istančanim slikama nevinosti ubijene djece čije duše posmrtno ne traže osvetu nego pravicu i konačni mir.
Kratka ali ekspresivna pjesma ”Vukovar” u tek četiri stiha rasplamsava plamen živog domoljubnog ushita, spajajući emociju dubokoga pijeteta prema žrtvi oca i sina (Blage i Roberta Zadre) u kojoj Juka, ”tamo gdje leže otac i sin”, personificira žrtvu svih ubijenih vukovarskih očeva, majki, kćeri i sinova, crpeći iz nje zanos uzvišene predanosti Hrvatskoj u uvjetima i rata i mira.Pjesma ”Dok se oblaci smjenjuju nebom”, čijim je imenom nazvan čitav ovaj pjesnikov opus, tka lik nje koja čeka na njega koji je pao, a ona može biti i majkom i suprugom i djevojkom i kćerkom, suobličujući se s likom svake izmučene žene koja je čekala na ratnika koji se nije vratio.
U ”Tragovima u blatu” Juka jasno poručuje kako se ”neke grijehe ne može oprati”, a dok u ”Ocvalom cvijeću” i njegove ”mrlje po košulji krvare”, na dinamično zagonetan način u pjesmi ”Ukotvilo me” šalje jaku poruku o ”sraslosti s kotlinom niknuća”. Za razliku od građenja pjesničke slike mučeništva kroz žrtve rata, pjesnik se u ”Posavini” pak poistovjećuje s otetom zemljom gdje ”krvca rujna jurne brže” i na koju, potpuno razgolićene duše, hoće iznova ”zadjenuti stijeg i tamo povratit viku dice, radost koja više ne mr’je”. Dok tu šalje eksplicitnu poruku kako ”ne može duga vijeka što tuđe ugrabi”, zazivajući sjedinjenje ”budućnosti i zaglavka”, Juka hodeći kamenjem Bobovca, u pjesmi ”Ostade nam tijek”, u vlatima trave čuje ”glase gromke kraljeva što ih posječe tuđinski gnjev”. On se stapa sa snagom ”stiješnjene” crkve sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci gdje ”ne jenjava ufanje, ni orgulja bravura”, i nebesima šalje molitvu za duše fojničkih fratara kojima ”pucaše u habite”, ali unatoč i usprkos svemu, završava Juka: ”Ostade nam tijek!”
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Zločini Titovog jugoslavenskog komunizma konačno su otvorena znanstveno potvrđena, javna povijesna činjenica
Dokumentarac „Mirotvorac” podijelio javnost – od prestižnih nagrada do optužbi za agitprop
Pobjednice Dore: hrvatski etno-pop sastav Lelek „Sudbina katoličkih žena u BiH bila je naša inspiracija“