Ministar u Vladi Republike Hrvatske Mato Tadić: “U Daytonu smo Zubak i ja rekli Tuđmanu da ne možemo podržati sporazum, on nas je odmah zamolio da damo ostavku”

PONEDJELJAK, 17. studenoga 2025.

Trideseta obljetnica Daytonskih pregovora koji su rezultirali sporazumom o okončanju rata u Bosni i Hercegovini obilježit će se 21. studenog. Pod krilima vojnih zrakoplova u američkoj zračnoj bazi Wright Patterson sporazum su potpisali predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman, Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i Srbije Slobodan Milošević, čime je završen troipolgodišnji ratni masakr, piše Večernji list BiH .

Gospodine Tadiću, malo je poznato da ste i Vi odbili potpisati Daytonski sporazum. Što Vas je motiviralo na taj potez?

To treba malo pojasniti. Parafiranje Sporazuma održano je u Daytonu, a potpisivanje u Parizu. Drugo, nije bila zamišljena da svi koji su sudjelovali u tim razgovorima parafiraju (potpišu), već samo politički predstavnici. Istina je da se nisam slagao s nekim od predloženih rješenja Daytonskog sporazuma. Svoje protivljenje izrazio sam na radnoj večeri s predsjednikom Republike Hrvatske. Tada sam, zajedno s gospodinom Zubakom, rekao da to ne mogu podržati. Moje protivljenje bilo je iz dva razloga: prvo, odstupao je od Washingtonskog sporazuma, prema kojem je cijela BiH trebala biti organizirana na federalnim načelima, a drugo, ako se već odstupilo od ovog prvog načela uspostavom dvaju entiteta, onda teritorijalno razgraničenje nije, blago rečeno, ispravno. Naime, značajan broj Hrvata ostao je izvan Federacije, kao što je veći dio Posavine, a s druge strane, dio je ušao u Federaciju gdje nije bilo ili je bilo vrlo malo Hrvata, kao što su Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoč itd. Tada je predsjednik zatražio od nas dvojice da podnesemo pismene ostavke na sve pozicije, što smo i učinili i sljedeći dan potpisane ostavke predali predsjedniku.

• Nije bilo lako suprotstaviti se predsjedniku Franji Tuđmanu. Koje elemente Daytone smatrate posebno problematičnima?

Naravno, nije bilo lako suprotstaviti se predsjedniku Tuđmanu, tim više što sam bio svjestan njegove neprocjenjive uloge u stvaranju neovisne Hrvatske i pomoći koju je pružio Hrvatima u BIH. Osim teritorijalnog ustroja s dva entiteta, postojala su i druga otvorena pitanja, poput, primjerice, strukture vlasti, posebno inzistiranja na konstitutivnosti triju naroda, i drugih pitanja. U SAD sam otišao 15. listopada 1995. s profesorom Kasimom Trnkom. Moj je zadatak bio raditi na pripremi Daytone. Kad sam otišao, Zubak mi je rekao da moram inzistirati na konstitutivnosti sva tri naroda u Bosni i Hercegovini. Nekoliko nacrta Ustava BIH bilo je bez ustavnosti jer ga pravni i politički predstavnici iz SAD-a, koji su uglavnom imali glavnu riječ u tim pregovorima, uopće nisu razumjeli. Konstitutivnost je uvrštena u tekst šestog nacrta Ustava, i tako je i ostalo te je na kraju usvojena.

• Kako ste vidjeli ulogu Franje Tuđmana u pregovorima u Daytonu? Mislite li da je Hrvatska maksimalno iskoristila svoj utjecaj u tom procesu?

Treba razumjeti stav Hrvatske u tim pregovorima. Naime, Hrvatska je imala neriješeno pitanje istočne Slavonije i Baranje i učinila je sve da ga riješi, a međunarodna zajednica je to znala i vješto iskoristila kada smo naišli na poteškoće u vezi s pregovorima.

• Na pregovorima u Daytonu bio je veliki pritisak na hrvatsku delegaciju. Kakav je bio vaš dojam o tim pritiscima i kako su utjecali na vaše stavove?

U Daytonu je pritisak bio sa svih strana i koristili su razne metode. Primjerice, ako su htjeli stvoriti dodatni pritisak na nas Hrvate, puštali bi filmske isječke u zajedničkim prostorima koji bi na neki način kompromitirali Hrvate. Normalno, nije bilo lako nositi se sa svime time, ali osobno sam bio u boljoj poziciji jer sam tamo bio kao pravni stručnjak – tadašnji ministar pravosuđa BiH i Federacije, i nisam donosio političke odluke, iako, radi korektnosti, moram priznati da sam uvijek bio pozvan i konzultiran, pa je bio rijedak sastanak na kojem nisam sudjelovao.

• Mnoge kritike odnose se na činjenicu da su Hrvati iz Bosne i Hercegovine često smatrani “privjeskom” u mirovnim pregovorima u Daytonu. Zašto je to tako?

Ne bih rekao da smo mi Hrvati iz BIH “bili privjesak”, ali činjenica je da su Bošnjaci bili brojni, uz veliku podršku pravnih stručnjaka iz cijelog svijeta (koliko se sjećam, bilo ih je sedam), da su Srbe iz BIH službeno predstavljali Milošević posebnim sporazumom i da smo mi bili “negdje”.

• Predsjedništvo BiH nije u potpunosti riješeno u Daytonu. Kako gledate na nedostatke tog dijela Ustava, posebno u kontekstu ravnoteže snaga među narodima?

Moram reći da smo uočili opasnost koja bi mogla nastati, i nažalost je nastala, u vezi s izborom člana Predsjedništva – Hrvata iz Federacije. Jednog dana smo imali raspravu o toj temi s gospodinom Izetbegovićem, tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH, gdje smo bili prisutni Zubak i ja te prof. Kasim Trnka. U raspravi koja se vodila na tu temu, tražili smo pojašnjenje odredbe o tome tko može glasati za Hrvata, a tko za Bošnjaka. Međutim, predstavnici međunarodne zajednice rekli su da to ne bi trebalo biti uključeno u Ustav, već da se to može riješiti kroz druge propise, zakone. Izetbegović je rekao da se oko toga ne bismo trebali brinuti jer im neće pasti na pamet da nam izaberu člana Predsjedništva.

• Mnoge kritike vezane su uz činjenicu da su Hrvati iz BiH žrtvovani uspostavom Federacije BiH. Što mislite o tome? Jesu li se Hrvati mogli oduprijeti tom procesu?

Kao što sam već rekao, Washingtonski sporazum iz 1994. predviđao je federalni sustav za cijelu BiH, što je bilo jedno od pitanja pokrenutog u veljači 1992. na sjednici Glavnog odbora HDZ-a, tzv. Livanjsko pitanje, koje je decentralizirani (kantonizirani) sustav za cijelu BiH. Da je ideja federalizacije BiH dosljedno provedena nadogradnjom Washingtonskog sporazuma, sigurno ne bismo imali nekih problema koji danas sprječavaju učinkovito funkcioniranje države BiH i dovode u pitanje ustavnu ravnopravnost sva tri naroda. Nakon analize rješenja koja su bila u Federaciji i našeg stava, odstupajući od tih rješenja kasnije, imam običaj reći da smo zapravo bili prevareni od strane Federacije. Ali bilo je teško oduprijeti se tom procesu. Znamo kako su završili neki pokušaji otpora. Jednostavno rečeno, moć međunarodne zajednice je prevelika da bismo joj se sami oduprli.

• Kako bi danas izgledala BIH da su Hrvati uspjeli steći veći utjecaj u strukturi vlasti tijekom pregovora u Daytonu?

Tijekom pregovora u Daytonu ipak smo uspjeli postići djelomičnu zaštitu naših vitalnih nacionalnih interesa, putem Doma naroda u Parlamentarnoj skupštini BIH – paritet u izboru člana predsjedništva iz reda Hrvata. Nažalost, u obje ove institucije došlo je do odstupanja od raznih izbornih pravila koja nisu u duhu Daytona, tako da člana Predsjedništva bira drugi narod, a dijelom je slično i s Domom naroda. U svakom slučaju, to je nedovoljno da bi se osigurala puna ravnopravnost s druga dva naroda.

• Koliko je uspješno proveden Daytonski sporazum, s obzirom na to da je većina političkih aktera u BIH danas nezadovoljna njegovim ishodima?

Daytonski sporazum je formalno proveden u dijelu koji se odnosi na pet institucija predviđenih Ustavom. Postoji i niz novih institucija koje nisu izričito predviđene Ustavom (kao što su u području pravosuđa, sigurnosnih agencija itd.), a koje su uspostavljene dijelom nametanjem određenih zakona od strane visokog predstavnika, a dijelom dogovorom entiteta s delegiranim nadležnostima. Bez obzira na broj novoosnovanih institucija na razini BiH, još uvijek postoje znatne poteškoće u funkcioniranju sustava vlasti, a posebno u prihvaćanju i realizaciji međunarodnih obveza koje bi nas brže vodile prema Europskoj uniji. Nametanje rješenja treba izbjegavati pod svaku cijenu i tražiti kompromise između domaćih stranaka radi boljeg funkcioniranja sustava vlasti.

• Kakve su bile posljedice Daytonskog sporazuma na politički položaj Hrvata iz BiH, posebno u kontekstu odnosa s Bošnjacima i Srbima?

Činjenica je da nisu svi podjednako zadovoljni ishodom Daytonskog sporazuma. Bio je dobar u vrijeme parafiranja/potpisivanja jer je zaustavio rat, uništavanje i progon stanovništva. Međutim, nije riješio učinkovito funkcioniranje vlasti, nije dosljedno i učinkovito uspostavio ravnopravnost sva tri naroda u BIH, proizveo je prekomjernu administraciju i birokraciju itd. Iz današnje perspektive, mislim da je trebalo predvidjeti da će se njegovim parafiranjem okončati rat, provesti razoružanje, uspostaviti civilna vlast, te nastaviti pregovori o odgovarajućoj ustavnoj strukturi.

• Objavili ste knjigu u kojoj ste upozorili na promjene Daytona koje su bile štetne za Hrvate. Možete li nam objasniti konkretne primjere tih štetnih promjena?

Do danas je na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine usvojen 131 amandman. Većinu ih je nametnuo Visoki predstavnik, a manji dio je rezultat političkog dogovora Bošnjaka i Hrvata, uglavnom postignutog prije tzv. Bonskih ovlasti. Samo je jedan amandman djelomično poboljšao položaj Hrvata, a to je amandman koji se odnosi na potreban broj delegata za predlaganje kandidata za predsjednika/potpredsjednika Federacije povećanjem potrebnog broja s jedne trećine na jedanaest (prije je to bilo 35,29% broja delegata u klubu naroda, a sada 47,28%). Postoji nekoliko amandmana koji nisu ni pogoršali ni poboljšali status Hrvata, dok je većina njih pogoršala njihov status. Primjerice, izvorno u Vladi Federacije, gdje smo manjina, imali smo veto, pitanje vitalnog nacionalnog interesa postavljalo se puno šire nego što je danas, u Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine imali smo paritet, a danas smo svedeni na nacionalnu manjinu itd.

• Jedan od ključnih izazova u BiH danas je provedba presuda Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. Kako bi se te presude mogle provesti u praksi bez ugrožavanja političke ravnoteže? Postoji nekoliko odluka Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koje se odnose na neka kršenja ustavnih prava i prava i sloboda iz Europske konvencije.

Mogu se i trebaju provesti, iako to nije lako učiniti, uz održavanje političke ravnoteže i ravnopravnog statusa sva tri naroda u BiH. Odluke Europskog suda prvenstveno se odnose na pitanje svih građana u BiH koji se kandiduju za Predsjedništvo i u dijelu Doma naroda. Po mom mišljenju, to se teško može učiniti bez izmjena Ustava BiH. Amandman bi trebao omogućiti svima koji žele kandidirati se za Predsjedništvo da se kandiduju na listi koju žele, ali jedan član treba biti biran ispred Hrvata, jedan ispred Bošnjaka, a jedan ispred Srba. Nadalje, trebalo bi regulirati način provođenja izbora, tako da drugi narod ne bira člana ispred Hrvata. To bi se moglo regulirati i zakonom, na primjer, kroz dvije izborne jedinice ili kroz jednu izbornu jedinicu, ali uz dodatne uvjete za glasanje. To već imamo. U Parlamentarnoj skupštini odluke se donose većinom, ali uz uvjet da postoji određeni broj glasova iz svakog entiteta. Zašto to ne bismo imali i prilikom izbora članova Predsjedništva iz Federacije BiH? U skladu s odlukom Ustavnog suda, treba osigurati legitimnost zastupanja u narodnim klubovima, jer narodni klub nije kantonalni klub, kako Ustavni sud navodi u svojoj odluci, već samo sredstvo putem kojeg se on popunjava.

• S obzirom na to da ste bili i ustavni sudac BiH, kako ocjenjujete trenutni ustavni okvir BiH? Smatrate li da su potrebne značajne promjene? Trenutni ustavni okvir u Bosni i Hercegovini je onaj definiran Daytonskim sporazumom, a naknadno u značajnoj mjeri ispravljen intervencijama visokog predstavnika.

Posebno sam analizirao najnovije izmjene koje su nametnute (mislim na izmjene iz 2022. i uvjetnu koja je stupila na snagu 1. svibnja 2024.) i zaključio da su neke izmjene pojasnile ili, drugim riječima, regulirale određene postupke, ali većina ih je vrlo zbunjujuća, nepotpuna, čak i kontradiktorna itd.

Uzmimo samo kao primjer da se nakon postupka izbora članova/kandidata za predsjednika/potpredsjednika Federacije ne zna tko je predsjednik ili potpredsjednik, već bi trebali sjesti i “dogovoriti se”! To je neprihvatljivo za ustavnu odredbu, a imamo i niz drugih odredbi koje su vrlo zbunjujuće i u praksi će samo stvarati probleme u njihovoj primjeni. Sve to ukazuje na to da bi se trebao postići politički dogovor o boljem ustavnom uređenju koje bi zaštitilo jednakost naroda, ali i učinilo vlast učinkovitijom i odgovornijom.

Ali za to je potrebna, prije svega, politička volja lokalnih političkih predstavnika, koja trenutno ne postoji u dovoljnoj mjeri.

• Događaju se značajne promjene na geopolitičkom planu, može li se zamah iskoristiti za podršku?

Značajne promjene se doista događaju na geopolitičkoj razini, kako u Europi tako i šire, i sve to ostavlja traga na BiH. Moramo pronaći vlastiti put koji će stvoriti uvjete za normalno funkcioniranje BiH kao zajednice triju konstitutivnih naroda i ostalih građana u konsocijacijskom/federalnom uređenju pluralnog društva, kao što je to primjerice u Belgiji.

• Koliko je realno da BIH u doglednoj budućnosti postane funkcionalna država, članica EU i NATO-a?

Nakon posljednjih izbora postignut je određeni napredak i u Vijeću ministara i u Federaciji BIH. Ali, nažalost, došlo je do zastoja i pokazalo se da smo sustav koji ne funkcionira dobro, posebno kada smo usred ispunjavanja međunarodnih obveza i usvajanja standarda koji su uvjet za približavanje međunarodnim integracijama poput EU i NATO-a.

S ovim aranžmanom to se može postići ako svi iskreno želimo ići prema tim integracijama i ako smo spremni na kompromis i izgradnju takvog društva. Ali čini mi se da to još uvijek nije jednako prisutno za sve i da se neki za to zalažu samo riječima, ali nisu spremni poduzeti stvarne korake.

U ovakvom stanju proces će biti prilično spor i težak. Međunarodna zajednica nas može prihvatiti u nekom obliku integracije i ostaviti vremena za prilagodbu sustava, ali to ne ovisi samo o nama.

• Mislite li da je rješenje u BIH u uspostavi trećeg entiteta ili bismo možda trebali razmisliti o nekom međurješenju preustroja Federacije BIH?

Već sam istaknuo da mislim da je Bosna i Hercegovina trebala biti organizirana na načelima federalizma, kako je to bilo zamišljeno Washingtonskim sporazumom. I dalje zagovaram taj model.

• Kako vidite budućnost BiH? Mogu li u trenutnoj političkoj situaciji Hrvati, Srbi i Bošnjaci doći do međusobnog kompromisa koji će omogućiti stabilnost zemlje?

Ako postoji politička volja, može se postići kompromis između tri konstitutivna naroda o ključnim reformama koje bi nas dovele na prag EU i NATO-a. Mislim da će se to morati dogoditi prije ili kasnije, ali taj proces u našoj zemlji traje jako dugo.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com