UTORAK, 16. prosinca 2025.
Danas se navršava 32 godine od pogibije heroine Domovinskog rata Ljiljane Zrno i njezinih suboraca Ivana Radoša i Ivana Petrovića. Tim povodom predstavljamo tekst temeljen na reportaži RTV Herceg-Bosne koja je snimljena prošle godine, na današnji dan, kao trajni podsjetnik na žrtvu žene o kojoj se još uvijek ne govori dovoljno.
Ljiljana Zrno, među suborcima poznata kao Ljilja Šuička, bila je medicinska sestra-tehničarka i pripadnica brigade HVO-a “Kralj Tomislav”. Kao mlada djevojka vratila se iz Osijeka u rodnu Šujicu, u Galečić, i dobrovoljno se pridružila obrani hrvatskog naroda. Za nju nije bilo prepreke – dolazila je do ranjenika gdje god se nalazili, vođena isključivo humanošću, odgovornošću i ljubavlju prema domovini.
U Oklajnici, 1993. godine, jednog od najtragičnijih dana brigade “Kralj Tomislav”, Ljiljana Zrno brutalno je ubijena u zasjedi pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, zajedno s Ivanom Radošem iz Omolja i Ivanom Petrovićem Džajom iz Studenih Vrila. Iako je bila nenaoružana i obavljala je medicinsku dužnost, na mjestu događaja ubijena je rafalima. Bio je to napad na medicinske potrepštine, djelo koje predstavlja ratni zločin prema međunarodnom ratnom pravu, ali do danas nitko nije optužen niti odgovarao za ovaj zločin.
Zapovjednik zdravstvene službe brigade, dr. Josip Perić – Ćoza, koji je bio uz Ljiljanu od prvog dana do njezine smrti, svjedoči da je vojnicima bila majka, sestra i medicinska sestra istovremeno, simbol samožrtvovanja koji je inspirirao sve oko nje. Unatoč tome, njezina žrtva nikada nije institucionalno priznata u mjeri u kojoj zaslužuje.
Ljiljana je odrasla u velikoj i skromnoj obitelji, gdje se o njezinoj smrti nikada nije govorilo kao o tragediji, već kao o pitanju ponosa. Godinu dana nakon njezine smrti, obitelj je dobila nećakinju koja s ponosom nosi njezino ime, kao trajni znak sjećanja i poštovanja. Druga nećakinja krenula je Ljiljaninim putem i danas radi kao medicinska sestra, svjedočeći kako njezina žrtva živi dalje kroz obitelj.
Posebno je važno istaknuti da je Ljiljanina sestra Lucija Mioč, koja je u našem članku svjedočila o sestrinoj smrti i boli obitelji, preminula u travnju ove godine, čime je ova obljetnica dodatno obilježena tugom, ali i dostojanstvom s kojim je obitelj Zrno desetljećima nosila svoj križ.
Žrtva Ljiljane Zrno ostaje trajni podsjetnik na hrabrost, humanost i veličinu običnih ljudi koji su pokazali iznimnu snagu u najtežim trenucima. Njezino ime i njezino djelo obvezuju – da se istina pamti, pravda traži i da nove generacije znaju kakvu su cijenu slobode platili oni koji nisu oklijevali kada je bilo najteže.
Prošlogodišnji doprinos kolegice Maje Šimić pogledajte u nastavku:
______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com
More Stories
Niti jedan narod na svijetu nije doživio tako strahovit genocid poslije 2. svjetskoga rata kao Hrvati.
ČETNICI GA GLEDALI Junaci Domovinskog rata – Ivica Šafarić Ninđa, neustrašivo skinuo neprijateljsku zastavu pred svjedocima
Načelnik općine Bihać Adnan Alagić – “Jedinu nadu polažemo u naše hrabre borce i PRIJATELJSKI HRVATSKI NAROD” / 1995.