Čak 75 posto ispitanika negativno o vojnom roku i sudjelovanju u obrani granica EU-a. Kako to promijeniti?

PETAK, 16. siječnja 2026.

Na temelju najnovijih istraživanja i analiza objavljenih početkom ove godine otpor Europljana prema vojnom roku i osobnom sudjelovanju u obrani granica EU-a vjerojatno proizlazi i zbog krize identiteta,  (ne)povjerenja u institucije,  „generacijskoga jaza“, demografske krize i nedostatka radne snage. Čak 75 posto ispitanika izjasnilo se negativno o vojnom roku i sudjelovanju u obrani granica EU-a.

Promjena prioriteta i “generacijski jaz”

Mlađe generacije (Gen Z i milenijalci) odrasle su u razdoblju najdužeg mira u povijesti Europe. Za njih vojska nije simbol domoljublja, već prekid u karijeri i osobnom razvoju. Fokus je na individualizmu, mobilnosti i digitalnoj ekonomiji, što se teško miri s krutom hijerarhijom vojnog sustava. Što se krize identiteta tiče, mnogi građani ne osjećaju dovoljnu povezanost s “europskim granicama” da bi za njih riskirali život, dok je nacionalni ponos u mnogim zapadnim zemljama u opadanju.

Uz to, također po anketama, veliki dio javnosti osjeća duboko nepovjerenje prema političkim elitama. Postoji bojazan da bi europski vojnici mogli biti uvučeni u sukobe koji nisu izravno vezani uz obranu njihove domovine, već uz geopolitičke interese velikih sila. Nakon dva razorna svjetska rata, europski obrazovni sustavi desetljećima su promovirali diplomaciju i mir kao jedine legitimne alate rješavanja sukoba. Mnogi Europljani smatraju da je povratak militarizmu korak unatrag za civilizaciju i da bi se proračuni trebali usmjeriti na klimatske promjene i zdravstvo, a ne na naoružanje.

Demografska kriza i nedostatak radne snage

Europa se već duže vrijeme suočava s drastičnim nedostatkom radne snage, a uvođenje vojnog roka znači povlačenje desetaka tisuća mladih ljudi s tržišta rada, što gospodarstvenici vide kao izravnu štetu ekonomiji. Roditelji se tomu protive jer u obiteljima s jednim djetetom postoji veći strah od gubitka nasljednika.

Pacifizam kao civilizacijska stečevina

U modernim državama postoji snažan argument da moderni ratovi (dronovi, kibernetički napadi, visokotehnološko oružje) zahtijevaju visokoobučene profesionalce, a ne mlade ljude koji su prošli samo dva ili tri mjeseca obuke. Mnogi smatraju da je prisilni vojni rok u 21. stoljeću neučinkovit i zastario koncept. U Hrvatskoj se otpor često veže uz negativna iskustva iz prošlosti i percepciju da će “djeca običnih građana služiti rok, dok će djeca elita naći način da ga izbjegnu”. Iako naknada od 1.100 eura (uvedena u ožujku 2026.) privlači dio mladih, ona ne rješava ideološki otpor onih koji ne žele nositi oružje.

No, s obzirom na prijeteća geopolitička previranja, zemlje EU-a jačaju svoju obrambenu moć i kroz uvođenje obaveznog ili dobrovoljnog vojnog roka. Na vladama tih zemalja ogromna je zadaća kako privući mlade ljude. Kao jedan od prijedloga nameće se potreba da se vojsku definirati kao mjesto gdje se umjesto klasičnog “čišćenja kreveta i marširanja”,  stječe visokotehnološka naobrazba jer je mlade ljude (Gen Z) lakše privući ako im se ponudi obuka za upravljanje naprednim sustavima, robotiku ili kibernetičku sigurnost, vještine koje su izuzetno plaćene u civilnom sektoru. Neki od prijedloga su da bi svaki ročnik po završetku trebao dobiti međunarodno priznate certifikate koji mu jamče prednost pri zapošljavanju ili dodatne ECTS bodove na fakultetima.

Financijska i socijalna motivacija; Vojni rok kao stvar prestiža

Hrvatski model s naknadom od 1.100 eura mjesečno je korak u tom smjeru. Trebalo bi razmisliti i o stambenim i poreznim olakšicama, besplatnom obrazovanju po uzoru na SAD gdje se financira fakultet ili magisterij u zamjenu za određeno razdoblje služenja u vojsci.

Zemlje poput Švedske i Norveške imaju najveću podršku vojnom roku jer ga ne služe svi. Umjesto da uzimaju sve, vojska testira sve mlade ljude, ali odabire samo najsposobnije i najmotiviranije (npr. top 15 posto). Time vojni rok postaje stvar prestiža, a ne kazna, što dramatično mijenja percepciju u društvu.

Vojsku treba brendirati kao prvu liniju obrane ne samo od neprijatelja, već i od prirodnih katastrofa (poplave, požari, potresi). Ako mladi vide vojni rok kao obuku za spašavanje zajednice u krizama koje su sve češće sigurno će i otpor vojnom roku biti manji.

Edukacija o geopolitičkoj stvarnosti

Analize pokazuju da mnogi Europljani ne razumiju hibridne prijetnje (dezinformacije, energetske ucjene). Umjesto strašenja ratom, države moraju kroz obrazovni sustav objasniti što točno znači “obrana” u 21. stoljeću – to nije samo puška, već očuvanje načina života, interneta, opskrbe energijom i demokratskih sloboda.

Iz svega navedenoga nameće se zaključak da je promjena stava moguća samo ako prestane percepcija o vojnom roku kao  “gubitku vremena” i počne se razumijevati kao “ulaganje u budućnost” koje pojedincu donosi konkretnu korist, a državi sigurnost.

Piše: Misao.hr

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com