Psihologija poznaje jedan sindrom, a on se zove sindrom napuštenog djeteta.
Kao što mu i ime kaže, sindrom je to koji se veže za ignoriranje, zapuštanje i nedovoljno posvećivanje pažnje djetetu od strane njegovih roditelja.
S obzirom da je takvo dijete lišeno uobičajene roditeljske ljubavi i nježnosti, ono u odrasloj dobi manifestira određene poremećaje u ponašanju.
Dvije su opcije: ako je osoba snažne volje kompleks je može učiniti okrutnom i nepovjerljivom.
Takva osoba teško pušta druge ljude u svoj život, otežano uspostavlja prijateljske i ljubavne veze, ali u poslu i karijeri može ostvariti iznimne uspjehe.
Druga je opcija da napušteno dijete izraste u hipersenzibilnu odraslu osobu koju je lako slomiti.
U osobnim odnosima ovakvih osoba očituje se bolna vezanost i opsjednutost koje su posljedica najjačeg straha od samoće i beskorisnosti prema bilo kome.
Ovakve osobe žedne su ljubavi i pažnje i nastoje ju steći na različite načine; prilagođavaju se očekivanjima drugih, trude se služiti drugima zaboravljajući na sebe. Osobe koje nose u sebi kompleks napuštenog djeteta teško ili nikako ne mogu shvatiti svoju unutarnju vrijednost što ih priječi u njihovom osamostaljivanju i ostvarivanju punih potencijala.
Nagradno pitanje – U kojem od ove dvije opcije prepoznajete Hrvate Bosne i Hercegovine?
Lokalni izbori 2021. u Hrvatskoj još su jednom iznijeli na svjetlo dana maćehinski odnos Hrvata Domovine nam Hrvatske prema nama koji, eto, istog nacionalnog bića, živimo s druge strane granice.
Tako su nam braća Hrvati još jednom „izašli u susret“ pa i u pandemijskoj godini omogućili da svojim glasom doprinesemo izboru ili neizboru lokalnih čelnika.
Iako su svi detektirali, i ispravno su detektirali problematiku otvaranja granica za potrebe izbora, i uvoz birača s ove strane, ne znam da je bilo tko s ove ili one strane granice, postavio pitanje, a zašto bi mi Hrvati BiH uopće glasali na Lokalnim izborima u susjednoj državi?
Na Lokalnim se izborima biraju članovi općinskih i gradskih vijeća, načelnici i gradonačelnici, župani, zamjenici načelnika, gradonačelnika i župana.
Što je uvjet za glasanje na lokalnim izborima?
Da vidimo; Zakon o Lokalnim izborima u RH kaže da pravo glasa, odnosno, biračko pravo, imaju hrvatski državljani s navršenih 18 godina života.
Ok.
Ali.
Pravo birati članove predstavničkog tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave te birati općinskog načelnika, gradonačelnika i župana i njihove zamjenike imaju birači koji imaju prebivalište na području jedinica za čija se tijela izbori provode.
Članove biračkih tijela jedinice imaju pravo birati i državljani drugih država članica EU u skladu s posebnim zakonom.
Ok.
Hrvati BiH rođenjem stječu državljanstvo RH, što znači da smo punopravni članovi i EU, a tom analogijom možemo glasati i na Lokalnim izborima.
Mada, da bismo ostvarili ovo pravo, potrebno je da u novčaniku, džepu ili torbici imamo osobnu kartu kojom se dokazuje prebivalište u RH, ili pak boravište u jedinici za koju se provode izbori.
Imamo li je? Ako imamo, onda se podrazumijeva da nemamo onu koja definira i prebivalište u BiH.
Jer, ako imamo, onda bismo u isto vrijeme morali živjeti i tamo i ovamo? Kako to, kako to?
Otvaranje ovog pitanja je uvijek bolno.
Političarima u Hrvatskoj ono znači stavljanje na listu za domoljubni odstrel, a Hrvatima u BiH društveno izopćenje jer mi to „pravo“ „zaslužujemo“.
I onda krene priča o ratnim zaslugama, Buškom blatu, čuvanju leđa, hranjenju i slično.
I sve to stoji, ali hvala za te zasluge se izražava drugačije i već je potvrđena s osobnim kartama i putovnicama kojima se dokazuje naše hrvatsko državljanstvo i pripadnost.
Uostalom, sva ta žrtva koju je hrvatski narod podnio za Hrvatsku, počev od Osmanskih osvajanja pa do Domovinskog rata i dalje, nije naplativa, ne može se materijalizirati, i hvala za nju nikako nije i ne može biti otvaranje granica kako bismo na 12 sati ušli i zaokružili neku lokalnu listu ili ime.
To nije podrška, to je zloupotreba svog biračkog i ljudskog prava. To je ponižavajuće.
I, nije pošteno, jednako kao što nije pošteno da netko iz Posušja bira predstavnike vlasti u Grudama. I to se ne radi. Zašto bi stoga mi, koji živimo u drugim uređenim ili manje uređenim gradovima i općinama BiH, utjecali na to tko će biti načelnik ili gradonačelnik u Hrvatskoj ako tamo fizički zaista i ne živimo?
Poziv Hrvatima Bosne i Hercegovine da glasaju na Lokalnim izborima u Hrvatskoj nije ništa drugo nego manipuliranje osjećajem pripadnosti, domoljubljem i požrtvovnošću ovdašnjeg naroda u lokalpolitičke svrhe od strane određenih političkih struja koje svoj glasački bazen crpe dobrim dijelom s ove strane granice.
Naša je dužnost glasovati na Predsjedničkim izborima, izborima za EU Parlament, Parlamentarnim izborima – osobito jer time biramo i svoje političke predstavnike u Hrvatskom Saboru.
No, birati lokalne čelnike i pozivati se na dokazivanje Hrvatstva…
To je, braćo, čista demagogija.
Ispadamo korisni idioti koje se zove po potrebi. Kao kakvu…(prostota), a onda nas se odbaci, naziva kockoglavim, ismijava nas se, zabranjuje nam se kretanje, drži nas se u tampon zonama bez prava na posjet svojih najbližih i slično.
Diplomama s naših fakulteta se smije, postajemo Oni. Nikada ili rijetko Mi.
A Hrvati BiH samo to i žele, osjetiti jedinstvo s druge strane granice jednako onom jedinstvu koje osjećamo mi s ove.
Koje smo dokazali nebrojeno puta kada je trebalo podmetnuti leđa. Nemojmo se zato prostituirati za lažna obećanja i sitne interese, zadržimo dostojanstvo i odrastimo.
Mi nismo neželjena djeca, mi smo narod sa svojim ja. Shvatimo to već jednom.
More Stories
HRVATI RAZJEDINJENI Čak troje kandidata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH
Nikakvi hvalospjevi neće pomoći novoj Čovićevoj”misici”Darijani Filipović kako bi postala hrvatski član Predsjedništva BiH
SVETAC DANA “Sveti Eleuterije”