MUDŽAHEDINI OSTALI U BOSNI Washington Post: Iranski mudžahedini bili su paravojna garda Alije Izetbegovića, a Šemsudin Mehmedović njihov glavni zaštitnik i operativac

U članku se posebno ističe uloga Šemsudina Mehmedovića, donedavno visokog dužnosnika SDA, a danas osnivača i predsjednika stranke “Naprijed”.

U nastavku donosimo cjeloviti prijevod izvješća Washington Posta iz srpnja 1996. (MUDŽAHEDIN OSTAJE U BOSNI: ISLAMSKI MILITANTI NAPADAJU CIVILE, PRKOSE DAYTONSKOM PLANU), koje, pozivajući se na američke i bošnjačke dužnosnike, detaljno otkriva mehanizme kojima su strani islamistički borci (mudžahedini) ostali u Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma. Tekst autora Johna Pomfreta izravno razotkriva dosluh tadašnjih bošnjačkih političkih i policijskih struktura s radikalnim islamistima iz Irana i drugih arapskih zemalja.

U članku se posebno ističe uloga Šemsudina Mehmedovića, donedavno visokog dužnosnika SDA, a danas osnivača i predsjednika stranke „Naprijed“. Washington Post ga u tekstu identificira kao najvišeg policijskog dužnosnika u regiji i „utjecajnog tvrdolinijaša“, navodeći da je upravo on „njegovao i štitio“ mudžahedine kako bi stvorio rezervne snage za zastrašivanje političkih protivnika, Hrvata i Srba, kao i neistomišljenika unutar bošnjačkog korpusa.

Mehmedović, koji se u članku spominje kao zaštitnik radikala, i dalje sa svoje pozicije zastupnika u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zagovara politiku usmjerenu na narušavanje ravnoteže konstitutivnih naroda. Zahtjevima za „proporcionalnu zastupljenost“ i kontrolu institucija, on zapravo reciklira planove za bošnjačku supremaciju i unitarizaciju, izravno potkopavajući temelje Daytonskog sporazuma na sličan način kao što je 1996. prkosio njegovim sigurnosnim odredbama.

Nadalje, tekst izravno povezuje Stranku demokratske akcije (SDA) i tadašnjeg predsjednika Aliju Izetbegovića s financiranjem i organizacijom tih skupina. Navodi se da su mudžahedini djelovali kao „paravojna garda“ za SDA, te da je Islamski centar Zenica, opisan kao frakcija lojalna Izetbegoviću, financirao jedinice poput 7. muslimanske brigade, čija je obuka, prema sigurnosnim izvorima koje citiraju novine, provedena pod pokroviteljstvom Irana i po uzoru na Hezbollah.

Ova arhivska građa svjedoči o nasilju, prisilnim brakovima i bezakonju, koje je, prema uglednim američkim novinama, imalo institucionalnu zaštitu tadašnjih vlasti.

U nastavku slijedi prijevod teksta koji je objavio Washington Post 8. srpnja 1996.:

MUDŽAHEDINI OSTAJU U BOSNI

ISLAMSKI MILITANTI PRISILJAVAJU CIVILE, PRKOSEĆI DAYTONSKOM PLANU 8. srpnja 1996. Prije više od 29 godina

Napisao John Pomfret

TETOVO, BOSNA — Bosanski i američki dužnosnici kažu da islamistički militanti iz Irana i drugih stranih zemalja koriste metode poput prisilnih brakova, otmica i preuzimanja stanova i kuća kako bi ostali u Bosni, kršeći Daytonski mirovni sporazum, te bi mogli predstavljati prijetnju američkim snagama.

Odlazak oko 2000 stranih islamskih boraca iz Bosne bio je uvjet i Daytonskog mirovnog sporazuma i programa naoružavanja i obuke bosanske vojske pod vodstvom SAD-a. Prošli mjesec, Clintonova administracija izjavila je da su militanti ili napustili Bosnu ili su uklonjeni iz vojske. No, bosanski dužnosnici kažu da vjeruju da je nekoliko stotina islamskih boraca još uvijek ovdje, a američki dužnosnici vjeruju da još uvijek predstavljaju prijetnju američkim snagama.

Direktor CIA-e John M. Deutch u petak je nenajavljeno posjetio Bosnu, a izvor iz bosanske vlade rekao je da je glavna tema Deutchovih razgovora s vladinim dužnosnicima u Sarajevu bila zaštita američkih trupa. Izvor je rekao da je Deutchov posjet očito djelomično potaknut strahom od mogućeg napada na Amerikance u Bosni nakon bombaškog napada kamionom u Saudijskoj Arabiji 25. lipnja u kojem je ubijeno 19 američkih zrakoplovaca. Glasnogovornik CIA-e rekao je da je Deutch, između ostalog, razgovarao o obavještajnoj podršci mirovnim snagama NATO-a.

Uz podršku članova političke stranke koju predvodi bosanski predsjednik Alija Izetbegović, islamski borci ovdje, koji sebe nazivaju mudžahedinima ili svetim ratnicima, osvajaju teren u širokom području središnje Bosne, posebno u selima oko Travnika, Zenice, Zavidovića i Kaknja, rekli su bosanski dužnosnici.

Dužnosnici kažu da je većina preostalih boraca, koji su ovdje došli tijekom rata, Iranci, ali među njima ima i Pakistanaca, Libanaca i drugih Arapa. Nisu poduzeti nikakvi koraci za njihovo uklanjanje, rekli su.

Diljem središnje Bosne pod muslimanskom kontrolom, islamski borci djeluju kao svojevrsna paravojna zaštita za Izetbegovićevu nacionalističku muslimansku političku organizaciju, Stranku demokratske akcije. Izvori kažu da su posebno bliski Šemsudinu Mehmedoviću, najvišem policijskom dužnosniku regije i utjecajnom tvrdolinijašu u Izetbegovićevoj stranci.

Prema riječima lokalnih dužnosnika, Mehmedović je njegovao i štitio te ljude kao dio plana stvaranja pričuvnih snaga koje bi terorizirale potencijalne političke protivnike, uznemiravale Srbe i Hrvate te vršile pritisak na Muslimane koji možda ne bi podržavali Izetbegovića. To je učinio, rekli su, uz podršku Izetbegovićeve stranke, koja se čini spremnom upotrijebiti silu kao i uvjeravanje kako bi se borila na nacionalnim izborima zakazanim za 14. rujna.

Sjedinjene Države su 26. lipnja objavile da su islamski borci ili napustili Bosnu ili su uklonjeni iz vladinih vojnih i sigurnosnih službi, što je pomoglo utrti put programu vojne pomoći. Dok dužnosnici u središnjoj Bosni kažu da su se islamski militanti doista povukli iz formalnih vojnih struktura, dodaju da su se mnogi jednostavno prebacili u policiju.

Neki militanti planiraju trajno ostati i sada imaju bosansko državljanstvo, koje su neki i dobili, dok ga je do stotinu drugih dobilo brakom s lokalnim ženama. U nekoliko takvih slučajeva, žene su bile prisiljene na brak dok su dužnosnici zatvarali oči pred tim, prema riječima dužnosnika za ljudska prava i jedne obitelji koja se protivila. Mnogi militanti su zauzeli stanove, raselivši vlasnike koji kažu da su se žalili lokalnoj policiji, ali njihove prijave su ignorirane.

Previranja potiču promjene Bosanski dužnosnici kažu da se događa važna promjena među običnim Bosancima, Muslimanima, Hrvatima i Srbima, jer se čini da su siti bezakonja islamskih militanata.

Slučaj u ovom malom selu, smještenom u blizini dimnjaka nekadašnje najveće čeličane u Jugoslaviji, ilustrira o čemu govorimo.

Fahrudin Mašinović je radnik u čeličani. Njegova supruga Kasema radi u pošti. Odgojili su dvije kćeri, Eldinu i Alinu. Kada je izbio rat u Bosni, Mašinović je uzeo pušku i borio se četiri godine. Kada je rat završio, vratio se na posao u čeličanu. U džamiji blizu njihovog doma molio se za bolja vremena.

No, 21. lipnja netko je oteo 15-godišnju Eldinu dok se vraćala iz škole. Otmica je bila dio plana da je udaju za islamskog borca ​​kako bi mogao dobiti bosansku putovnicu. Dva dana stranci su, surađujući sa svojim bosanskim saveznicima, drogirali Eldinu i držali je zarobljenu, rekli su obitelj i lokalni policijski dužnosnici. Kada je Eldinina sestra Alina 23. lipnja ugledala sestrine zelene tenisice dok su je otmičari pokušavali potajno odvesti iz susjedstva, Eldu, od glave do pete umotanu u crni čador (ženska odjeća koja pokriva cijelo tijelo osim lica, npr. RTV HB), otmičari su pustili. No kasnije su se vratili u selo, pretukli Fahrudina Mašinovića i njegovog brata te pretresli njegovu kuću dok se osmero djece igralo unutra.

Lokalna policija pokušala je pomoći Mašinoviću, ali u obližnjoj Zenici bilo je očito da su navodni otmičari u dobrim odnosima s pokrajinskim šefom policije Mehmedovićem. Unatoč optužbi za otmicu i pokušaj ubojstva, ubrzo nakon uhićenja pušteni su na slobodu i još uvijek su na slobodi.

Previranja ovdje u Tetovu (Tetovo, prigradsko naselje u Zenici, smješteno u blizini bivše Željezare Zenica, nap. RTV HB) izazvala su promjenu kod Fahrudina Mašinovića.

Za razliku od desetaka drugih žrtava mudžahedina, koji uznemiravaju ljude diljem središnje Bosne od 1992. godine, Mašinović se borio protiv toga; davao je televizijske intervjue i razgovarao s lokalnim novinarima. Uznemiren onim što naziva bezakonjem ljudi koji tvrde da su došli pomoći ovoj razorenoj zemlji, Mašinović je zahtijevao pravdu za svoju kćer i svoju obitelj.

„Imam osjećaj da ovdje više nema zakona“, rekao je. „Posljednje četiri godine borim se za slobodu. Umjesto toga, dobili smo ovo.“

Ako je ponašanje islamskih militanata “islamsko, onda se ja borim protiv islama”, ponovila je njegova supruga, koja kaže da potječe iz pobožne islamske obitelji. “Oni nisu ništa drugo nego banda, mafija.”

Dužnosnici u Zenici kažu da islamski borci spadaju pod kontrolu udruge poznate kao Islamski centar Zenica. Sastavljen od istaknutih poslovnih ljudi, političara i drugih dužnosnika odanih Izetbegoviću, Islamski centar registriran je u Zenici kao humanitarna organizacija. Djeca obitelji koje su izgubile muškarce u ratu primaju od centra ekvivalent od oko 35 dolara mjesečno.

No, prema riječima dužnosnika bosanske vlade, centar je također igrao ključnu ulogu u financiranju jedinice bosanske vojske pod nazivom 7. muslimanska brigada. Obuku brigade provodio je Iran, a modelirao ju je Hezbollah u Libanonu, rekli su izvori iz bosanskih sigurnosnih snaga.

Islamski centar je frakcija u Izetbegovićevoj stranci koja podržava stvaranje muslimanske mini-države u srcu Bosne, ideju koja je u suprotnosti s Daytonskim mirovnim planom. Zbog toga, rekli su bosanski dužnosnici, centar sada štiti islamske militante jer vjeruje da bi mogli igrati važnu ulogu u bilo kojoj muslimanskoj državi koja bi mogla nastati ako Daytonski sporazum propadne.

„Dosta nam ih je, ali su zaštićeni“, rekao je policajac u Zenici. „Rečeno nam je da im dopustimo da nose oružje i rade što god žele.“

Tijekom nedavnog posjeta tom području, stranci koji govore srpsko-hrvatskim jezikom s jakim naglaskom viđeni su u nekoliko policijskih postaja: nosili su oružje i sastajali se s policijom.

U jednom slučaju, policija na središnjoj postaji u Zenici predala je osobne podatke o zaposleniku Washington Posta muslimanskim strancima, prema policijskom izvoru. Istog dana, muškarac koji je govorio srpskohrvatski s naglaskom nazvao je obitelj zaposlenika Posta u Sarajevu i prijetio njegovom životu i životu ovog novinara.

Dvadeset milja cestom od Zenice nalazi se grad Zavidovići. Slučaj tamo pokazuje vezu između Izetbegovićeve stranke, 7. muslimanske brigade i islamskih boraca.

Stojan Veselinović i njegov sin Čedo posjeduju dvije ogromne kuće i kafić na malom brdu u starom dijelu grada. Oni su Srbi, ali za razliku od većine bosanskih Srba, nisu pobjegli na područje pod srpskom kontrolom kada je izbio rat, jer su se smatrali Bosancima. Vjerovali su Izetbegoviću kada je rekao da se bori za očuvanje multietničke Bosne. Čedo, 42, ostao je u bosanskoj vojsci tijekom cijelog rata.

Tijekom rata, bosanska vojska je silom zauzela Stojanov kafić i koristila ga kao zapovjedni centar. Kad je rat završio, vojska je predala ključeve. Međutim, sljedećeg dana Izetbegovićev lokalni stranački šef naredio je Veselinoviću da ponovno preda ključeve. Ubrzo je u kafiću otvoren ured Izetbegovićeve stranke, u kojem su radili borci 7. muslimanske brigade.

Tada su dvije obitelji islamskih militanata provalile u prvi i treći kat Chedine kuće, stisnuvši veterana na drugom katu, između dva iranska para. U noćima kada previše popije, kaže da se mora šuljati u vlastitu kuću iz straha da će ga njegovi muslimanski “gosti” koji ne piju pretući jer je pijan. Ironično, kuća njegovog oca pored također je dom gostima; dvjema muslimanskim izbjegličkim obiteljima koje su Srbi protjerali iz sjeverne Bosne.

Ali otac i sin ne prigovaraju njihovoj prisutnosti.

„Oni su naši ljudi, baš kao i ja, Bosanci“, rekao je 67-godišnji Stojan, šumar. Ponosno priznaje da ima sedmero muslimanskih unučadi iz miješanog braka svog drugog sina. „Moj problem su ovi čudni stranci. Ne mogu li jednostavno otići kući?“

Poput obitelji Mašinović, i Veselinovići su uzvratili udarac. Kažu da su se, nakon što su im lokalni dužnosnici i policija odbili pomoći, obratili istražiteljima za ljudska prava bosanske vlade. No, pismo koje su istražitelji prošli mjesec poslali Mehmedoviću, tražeći informacije o slučaju, njegov ured nije potvrdio.

______________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.

hb.hteam.org

Što vi mislite o ovoj temi?

Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.

Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com