Ako politički orkestar ne funkcionira MZ neće mijenjati članove orkestra, nego će mijenjati dirigente. A Čović, Dodik i Izetbegović zacijelo su dirigenti koji su odradili svoje posljednje koncerte u BiH. Očekivati je da će MZ iskoristiti predstojeće izbore i da će na kulturan način političkom beha orkestru „namaknuti“ neke nove dirigente.
Dragan Čović je bio gost na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Tamo se obratio zastupnicima s riječima ohrabrenja da oni u Republici Srpskoj nastave voditi politiku na dosadašnji način i da jačaju Republiku Srpsku uz poruku da ne dopuste ustavne promjene kojima bi koncept BiH kao države tri konstitutivna naroda bio doveden u pitanje.
Čović je rekao da je na Skupštinu RS-a došao po preporuci međunarodnih predstavnika u Neumu. Rekao je da je sugerirano njemu i Bakiru Izetbegoviću da dođu u Narodnu skupštinu Republike Srpske i da se obrate poslanicima.
I eto Čović je poslušao predstavnik MZ, a Bakir nije.
I jedan i drugi su imali svoje razloge. Čoviću nije trebalo dva puta reći, a Bakira i da vežu teško da bi se pojavio u parlamentu RS-a.
Sama ova činjenica dovoljno govori i o karakteru jednog i drugog i o politikama koje zastupaju. Bakir je svoj nedolazak objasnio rekavši kako se o stanju u BiH treba raspravljati prije svega u državnom parlamentu.
Iz ove Bakirove izjave se vidi da nije iskren, jer trebao je ponuditi smislenije obrazloženje. Doduše ono nije prijeko ni potrebno, jer svi znamo zašto se Bakir nije pojavio u instituciji koja negira državnost Bosne i Hercegovine. Bakirov stav u ovoj priči i nije toliko bitan koliko je zanimljiv bio nastupa stožernog vođe Hrvata u BiH.
Osim klasičnih i otrcanih fraza koje smo očekivali da će ih Čović izreći bilježimo i one puno zanimljivije. Nismo ih očekivali, ali Čović nije iznenadio. Nismo ih očekivali, jer se Čović do sada nije usuđivao javno izreći ono što misli, a nije nas iznenadio jer znamo da Čović ovako razmišlja 20 godina, a oni ispred kojih ovako djeluje razmišljaju 30 godina.
Nema sumnje da je Čović razgovore u Neumu doživio kao osobni politički debakl. Neće to reći. I ne mora, to se vidi s Mjeseca. Zacijelo je očekivao uspjeh uzdajući se u lobiranje međunarodne zajednica koja je po njegovim očekivanjima trebala debelo navijati za stavove HDZ BiH. To se ipak nije desilo… Dragocjeno vrijeme je izgubljeno, jer nema više vremena za bio kakvo politiziranje. Vrijeme raspisivanja novih izbora je vrlo blizu i sada Čović mora donijeti tešku odluku. A ta odluka se ogleda u njegovoj ranijoj najavi da će HDZ bojkotirati izbore ako ne dođe do promjena Izbornog zakona na način da njemu bude osigurana pozicija člana Predsjedništva BiH. Doduše, Čović u svojim izjava apostrofira kako će hrvatski narod bojkotirati izbore, a ne HDZ BiH. On je navikao uspoređivati volju HDZ-a s voljom cijelog naroda. Koliko je u pravu nije više ni važno, jer što ima hrvatskog naroda u BiH svi mogu stati u dvije kompozicije vlaka.
Budući da je Čović pročitana knjiga, a to znači da nema ono što muškarci obično imaju pa ih zovemo muškarcima, zato neće biti teško proniknuti u njegove dalje poteze. On bi sada trebao preći na plan B. Za taj plan i nema baš hrabrosti. Barem ju do sada nije pokazivao. Nikada nije pokazao zube kada su interesi hrvatskog naroda bili ugroženi. Nije ih pokazao u ratu kada je trebalo i nije ih pokazao u svojoj ulozi nacionalnog lidera. U ratu nije kao i mnogi drugi. Valjda zbog pomanjkanja hrabrosti ili izostanka nacionalne osviještenosti, patriotizma… A kao vođa Hrvata kadgod je trebalo u ime naroda reći svoje „JA“ Čović je ostao nijem. Čak se skrivao od javnosti i izbjegavao je davati izjave za medije. Nije se usuđivao, jer zna ako kaže istinu da bi ga ona mogla koštati, a zna da nije dobro lagati, jer je lijepo odgojen i zna da dobri dečki ne smiju lagati.
Taj plan B i slamka spasa ili slamka osvete Bakiru je eksponiranje pakta s Miloradom Dodikom. Cilj mu je jačanje i promoviranje savezništva Srba i Hrvata protiv Bošnjaka.
Šurovanje s Dodikom Čoviću nije jedina mogućnost, ali on se za nju opredijelio dosta davno. Zapravo, ima 30 godina od kako se za takvu politiku opredijelio i sam HDZ. Bobanova razdioba interesa u BiH s Radovanom Karadžićem potpisana u Grazu 1992. godine bila je samo uvertira u ono što će uslijediti nakon toga i u konačnici u ovo što imamo danas. Politika jedne interesne grupacija koja je uspjela raznim lobiranjem i mutnim radnjama sebi priskrbiti nacionalni atribut, cijelo vrijeme se predstavlja kao netko tko kreira i provodi svehrvatske nacionalne interese.
A upravo govor Dragana Čovića u parlamentu Republike Srpske razobličuje njega samog i politiku HDZ-a i daje odgovor koliko u toj politici ima svehrvatskog interesa, a koliko interesa oligarhije koja je dobro zamaskirana u svehrvatstvo i koja se kiti nacionalnim perjem. Samo kao takva ima izglede da uspije. A vidimo i to im ide teško. A ide teško, jer u toj politici nema iskrenosti, a nema ni časti ni poštenja.
„Zahvaljujem predstavnicima RS što ste dopustili da se unutar FBiH traži dogovor, jer u FBiH leži problem…“ istaknu je Čović pred parlamentarcima iz manjeg beha entiteta.
Dakle, po Čoviću Republika Srpska nije problem ove državne krize. Problem je Federacija BiH. Zar tako HDZ BiH ne razmišljao još od proljeća 1992. godine?!
Uzurpiranje hrvatskog nacionalnog teritorija s kojeg su Srbi stvarajući Republiku Srpsku protjerali 200.000 Hrvata za Čovića nje problem?!
On ne osjeća potrebu postaviti pitanje Republici Srpskoj za otimačinu, progone, ubojstva, silovanja… Ne, to njemu nije problem, jer svi ti stradalnici, tamo neki možebitni Hrvati, za koje se jedino zna da su katolici, nisu od interesa oligarhiji čiju politiku Čović, od ustoličenja za predsjednika HDZ, predvodi.
Zašto Čović nema hrabrosti reći da je pitanje krize BiH pitanje teritorijalnog razgraničenja između Hrvata, Srba i Bošnjaka. Problem razgraničenja, jer su Srbi sebi silom prisvojili teritorij koji im objektivno ne pripada. Zato je pola Bosne i Hercegovine pod kontrolom jedne trećine stanovništva (Srba) ključni problem Bosne i Hercegovine. I to je problem Bosne i Hercegovine već 30 godina. I sve dok je tako u ovoj državi neće biti mira i neće biti stabilnosti. Suština beha krize nije u Federaciji BiH. Koplja se prelamaju na Federaciji BiH zato što je blizu 70% od ukupnog stanovništva BiH smješteno na jednoj polovine države. I upravo ta činjenica predstavlja uzrok krucijalnog problema Bosne i Hercegovine.
Ali Čović za tim ne mari. On se ugleda na Srbe koji preferiraju devizu; „ugrabi kad je prilika“ i preotmi drugima tamo gdje se može. I Čović bi sa Zapadnom Hercegovinom želio isto. Republika Srpska mu je uzor umjesto da u njoj traži krivca za sadašnje stanje u državi.
U svom obraćanju Čović se zahvalio međunarodnoj zajednici što je omogućila ove pregovore u Neumu i što je tamo dokazano da se narodi u BiH ne mogu dogovoriti. Iako u Neumu nisu pregovarali narodi nego predstavnici stranaka koje imaju potporu od 20-tak % svog naroda. Doduše najveću pojedinačnu potporu, ali to je i dalje 20%.
Još jedna poruka za MZ. Eto i oni su svjedoci da je BiH neodrživa i da su u BiH ništa ne može dogovoriti. Prema tomu, može se postaviti pitanje tko je imao motiv da pregovori ne uspiju? Oni koji žele rješenja ili oni koji žele minirati BiH po svaku cijenu. Iole mudriji su mogli i ranije zaključiti da od ovog sastančenja u Neumu neće biti ništa. Jer Neum nije ništa novo. Neum je sljednik rata. Neum je sljednik pregovora u Prudu, Neum je sljednik Butmirskih pregovora. Neum je preslika politike kakvu u BiH imamo 30 godina. I ništa se u BiH neće promijeniti dok se ne anuliraju ratna osvajanja i posljedice genocidne politike. Svako sastančenje je samo kupovina vremena, a ishod svakog sastanka se unaprijed zna.
Svoje viđenje neuspjelih pregovora u Neumu Čović je potkrijepio zaključkom kako je u BiH najvažnije očuvati mir. „Bolje je satima i neracionalno pregovarati nego da brojimo žrtve“ – rekao je Čović.
Dakle, u nekakvom sukobu kojeg mogu inicirati, a tko drugi nego samo političari tipa Dodika, Čovića i Izetbegovića, oni bi bili ti koji bi brojali žrtve. Naravno, žrtve bi bile netko drugi. Već viđen film. Da je Čović rekao da u sukobu možemo samo bespotrebno ginuti onda bi se drukčije i shvatio kontekst onoga što je rekao u parlamentu Republike Srpske. Ovako je bio prilično određen i nedvosmislen.
Kao krunu svog obraćanja lider iz stožernog hrvatske stranke je rekao: „Čuvajte Republiku Srpsku. Toliko ste emocija iznijeli ovdje da vam svi mogu zavidjeti“.
I ja sam pišući ovaj tekst ovdje zastao na minut vremena. Malo da udahnem zraka. Dobro mi je došao.
Onaj tko se predstavlja za lidera bosanskohercegovačkih Hrvata s govornice poručuje da Srbi čuvaju Republiku Srpsku. Zločinačku tvorevinu zbog koje je na višegodišnje robije osuđeno njeno cijelo političko i vojno rukovodstvo. Zločinačku tvorevinu glorificira, onu istu tvorevinu koja je stvorena na 2500 ubijenih Hrvata Posavine. I još toliko ubijenih Hrvata diljem ostatka današnje Republike Srpske. Broj bošnjačkih žrtava od strane Republike Srpske se množi sa 10.
Još izjavljuje da im svi mogu zavidjeti. Koji svi nesretni Čoviću?! Svi tvoji Orjunaši i posrbice…?!
Zavide im svi oni koji ne žele ovu državu. Koji radije priželjkuju njenu disoluciju. Pa bi Srbe pridružili Srbiji što je i bio uzrok rata iz devedesetih. A Hrvati, što bi Hrvati? Jedna trećina bi ih se pridružila Republici Hrvatskoj kao 21. županija (plus grad Zagreb).
Što bi sa ostalim Hrvatima u BiH Čoviću? Prepustio bi ih opasnim i unitarnim Bošnjacima. Jer ti preostali Hrvati su Hrvati drugog reda ili jednostavno nemaju tu sreću da žive u pograničnom području s Hrvatskom. Zato ih je nemoguće pripojiti Republici Hrvatskoj. Ali HDZ i Čović zatim ne mare. Oni i dalje maštaju o tomu kako spasiti svoje dupe. Otuda i čestitke Republici Srpskoj. Zato divljenje tom ustavnopravnom izrodu. Zato divljenje teritorijalnoj jedinici Bosne i Hercegovine koja je nastala prolivenom krvlju velikog broja nesrba.
Ovaj čin govora Dragan Čovića i izrečene riječi za govornicom NSRS je izravno omalovažavanje svih žrtava rata koje su prolile krv za obranu svoje domovine. Čović je pljunuo na krv palih branitelja koji su u nemalom broju stradali od te Republike Srpske…
Ovim činom skupio je hrabrosti, one hrabrosti koju do sada nije pokazivao. Cijelo vrijeme je mislio isto, ali se nije usudio to javno reći. Sada mu je vjerojatno dogorjelo do nokata pa je aktivirao, ne plan B, nego plan C. To je plan po kojem se Čović kao davljenik hvata za slamku. On osobno je u pitanju. Njegov integritet i politički kredibilitet kod stranih čimbenika ozbiljno je poljuljan.
Međunarodna zajednica nije uspjela sa aktualnim političkim akterima. Čović i Izetbegović, a Dodik već poodavno, uspjeli su dokazati da oni nisu rješenje za BiH. Oni su problem BiH.
Ako politički orkestar ne funkcionira MZ neće mijenjati članove orkestra, nego će mijenjati dirigente. A Čović, Dodik i Izetbegović zacijelo su dirigenti koji su odradili svoje posljednje koncerte u BiH. Očekivati je da će MZ iskoristiti predstojeće izbore i da će na kulturan način političkom beha orkestru „namaknuti“ neke nove dirigente. Nove dirigente pod čijim će ravnanjem Bosna i Hercegovina bar malo bolje funkcionirati. Možda teško, ali će funkcionirati. Čović i njegovi politički takmaci su definitivno potrošili sve kredite.
* *Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org.
More Stories
HRVATI RAZJEDINJENI Čak troje kandidata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH
Nikakvi hvalospjevi neće pomoći novoj Čovićevoj”misici”Darijani Filipović kako bi postala hrvatski član Predsjedništva BiH
SVETAC DANA “Sveti Eleuterije”