UTORAK, 17. veljače 2026.
Postoji jedan gotovo nadrealan paradoks našeg vremena: država koje odavno nema i dalje proizvodi dim, a ideologija koja je povijesno poražena i moralno raskrinkana i dalje se ponaša kao da je živa. Jugoslovenština, ta ideološka magla rođena na zgarištu zvanom Jugoslavija, i danas guši javni prostor naroda koji su je, barem formalno, davno napustili.
Danas svjedočimo gotovo savršenom jedinstvu neoliberalnih i postkomunističkih snaga s prostora bivše zločinačke države. Bez obzira na vjeru i naciju , bili oni Hrvati, Srbi, Muslimani, Slovenci, Crnogorci ili Makedonci , okupljaju se u istom rovu, s istom žestinom, s istim refleksom netrpeljivosti. Poput partizana u zamišljenim rovovima, jurišaju na jednog čovjeka i jednu pojavu: na Marka Perkovića Thompsona.
U njihovoj iskrivljenoj percepciji on postaje nekakav novi „neopoglavnik“, simbol svega onoga što oni ne mogu podnijeti niti razumijeti: Boga, Domovine, obitelji, ljubavi i zajedništva hrvatskog naroda. A stvarnost je upravo suprotna. Na njegovim koncertima okuplja se i staro i mlado, ne da bi mrzili, nego da bi pjevali; ne da bi rušili, nego da bi slavili vjeru, narod i život i nadu.
Posebno je bolno i paradoksalno što se tom orkestriranom napadu često pridružuju i vodeći muslimanski političari iz BiH. Upravo su njihovi narodi, više nego mnogi drugi, stradavali pod krvavom komunističkom zvijezdom petokrakom i u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu. Ipak, danas nerijetko staju u obranu istog ideološkog nasljeđa koje ih je povijesno gazilo. To govori više o dubini indoktrinacije nego o politici.
Iz svega se nameće jasan zaključak: jugoslovenština je duboko ukorijenjena u tkivo naroda bivše SFRJ. Više od osamdeset godina sustavne indoktrinacije ostavilo je tragove koje nije lako izbrisati. Ona se uvukla pod kožu, u medije, institucije, obrazovanje i javni diskurs. Mnogi su ostali zarobljeni pod njezinim komunističkim plaštom, nesposobni ili nespremni priznati da je taj plašt odavno progorio.
Komunistička ideologija, po svojoj izvornosti, nije neutralna niti humana. Ona je, u svojoj biti, zlo , sustav koji negira Boga, gazi čovjeka i uništava narode, hraneći se lažima, zabludama i opsjenama. Zato ne čudi što se svako malo pojavljuju novi „dušobrižnici“ po medijima i društvenim mrežama, koji s lažnom moralnom nadmoći napadaju Thompsona. A on, u očima stotina tisuća Hrvata u Hrvatskoj, BiH i diljem svijeta, ostaje čist i nevin poput anđeoske suze , odraz onoga što taj narod u dubini jest i želi biti.
I zato, na kraju, ostaje ključno pitanje koje visi u zraku poput teškog, otrovnog oblaka:
Do kada će jugoslovenština dimiti sa zgarišta zvanog Jugoslavija i trovati sve one koji još uvijek udišu njezin smrdljivi dim?
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba
____________________
* Mišljenja iznesena u sadržaju,tekstu,kolumni i komentarima osobna su mišljenja njihovih medija,autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala HB.hteam.org
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti HB.hteam.org i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
Što vi mislite o ovoj temi?
Sviđa ti se ovaj članak,pročitaj? Podijeli ga.
Imate priču? Javite nam se na HB.hteam.org@gmail.com

More Stories
Hrvati ne žele trošiti vrijeme na vrijeme koje nije naše
Hrvatska nacija u promišljanjima Filipa Lukasa
Pero Kovačević: Kako je stvarana Hrvatska vojska